STAR TREK Galerija





STAR TREK Izdvojeno
17.04.2007.

Warp pogon

...je najosnovniji pogon za međuzvjezdana putovanja koji koristi većina rasa u Star Trek svemiru. Njegovo djelovanje bazira se na iskrivljavanju prostor-vremenskog kontinuuma, potiskujući brod u podprostor, te tako smanjujući njegovu prividnu masu, i "varajući" Einstenovu teoriju relativnosti e=mc2. Kako se prividna masa broda smanjila, te je Einstenova teorija relativnosti prevarena, brod može postići brzinu veću od brzine svjetlosti.

Zvjezdana flota pri izradi warp motora slijedi Cochreaneov model warp pogona, koji za svoj rad zahtijeva materijsko-antimaterijsku reakciju, dok se potiskivanje broda u podprostor vrši stvaranjem niza warp polja koja se međusobno naprežu. Za proizvodnju ogromne količine energije koja je potrebna za pokretanje broda warpom i za napajanje svih brodskih sustava koristi se materijsko-antimaterijski reaktor, poznatiji pod nazivom warp jezgra. Ona je ujedno i osnovni, no nikako najvažniji dio svakog Flotinog broda i warp pogona. Druga dva najvažnija dijela warp pogona su vodovi za prijenos energije, te warp zavojnice. Warp zavojnice nisu vidljive izvana, već su smještene u kućištima koja se nazivaju nosačima warp motora.



Prilikom izgaranja deuterija, u warp jezgri, nastaju pare koje se potom u reakcijskoj komori sudaraju sa antimaterijom, u obliku antivodika. Ta inače vrlo eksplozivna reakcija kontrolirana je dilitijevim kristalima, a kao njezin produkt nastaje visokoenergeska plazma, poznatija i kao elektroplazma. Elekroplazma se potom pomoću vodova za prijenos prenosi sve do nosača motora. Plazma se potom pomoću ubrizgivača ubacuje unutar warp zavojnica izgrađenih od verteriumovog kortenida. Kada se ovaj materijal izloži energiji plazme on počne oscilirati stvarajući warp polja i tjerajući brod u podprostor, a warp motori stvaraju višeslojno warp polje. Warp zavojnice poredane su u nizu kako bi stvorile više polja, koja se međusobno naprežu i stvaraju potisnu silu na najbliži objekt, u ovom slučaju, brod čije je to ujedno i polje.



Warp poja se generiraju kada plazma pređe preko samih zavojnica kojih u Galaxy klasi ima 18, Sovereign klasa ih ima 26. Plazma se dovodi kroz ubrizgivač čije otvaranje i zatvaranje omogućuje rad warp pogona. Trajanje jednog ciklusa može varirati od 25 nanosekundi do 50 nanosekundi. Manje warp brzine zahtijevaju kraće vrijeme otvaranja i duže vrijeme do drugog otvaranja, dok se za velike warp brzine ubrizgivač otvara češće i samo otvaranje traje dulje.

Kako bi se pojednostavilo klasificiranje i rukovanje warp poljima i motorima, uvedena je klasifikacija warp polja prema količini podprostornog naprezanja koje generiraju. Warp polja ispod warpa 1 mjere se u milicochranima, dok se polja koja prestižu wrap 1 mjere u cochranima.


Većina brodova koristi warp pogon sa dva nosača warp motora, ali ima i onih koji koriste samo jedan ili pak četiri nosača. Promjena smjera u warpu vrši se stvaranjem lagane neravnoteže u warp polju, dok rad samo jednog warp motora može oštetiti brod.

Kako warp motori u svom radu stvaraju opasna warp polja na većini brodova smješteni su daleko od posade i nastanjenih dijelova broda, te se nalaze na dugačkim potpornim stupovima. Kroz te stupove prolaze i sami vodovi za prijenos elektroplazme, kao i prolazi za ljudstvo i upravljačke veze sa ostatkom broda.

Ukoliko dođe do oštećenja, ili kvara warp motora posljedice mogu biti katastrofalne ako se ne aktivira jedan od načina zaštite. Prvi i osnovni način zaštite je ispuštanje warp plazme kroz, za to predviđene, otvore na samom nosaču warp motora. Također je moguće i odvojiti sam warp motor od nosača pomoću jakih eksploziva tako da se brod može dovoljno udaljiti od samog motora prije nego što on eksplodira. Zadnje je rješenje izbacivanje warp jezgre, no taj je sustav implementiran samo u neke klase brodova i sam je sustav podložan kvarovima i zatajenjima.



Warp pogon svojim djelovanjem oštećuje podprostor i time bi ga nakon nekog vremena dovoljno uništio da se tim dijelom svemira ne bi moglo putovati nadsvjetlosnim brzinama. Najnoviji dizajn federacijskih brodova geometrijom trupa, novim dizajnom warp zavojnica omogućuje tim klasama kretanje visokim nadsvjetlosnim brzinama bez da oštećuju podprostor, a i podižu krstareće i maksimalne brzine samih brodova. Starije klase ograničene su warp faktorom 5 kako ne bi stvarale velika oštećenja na samom prodprostoru, no i taj će problem biti riješen zamjenom dotrajalih brodova.



Transwarp

Warp pogon, kao osnovni oblik međuzvjezdanog pogona u Alfa kvadrantu, omogućio je prevaljivanje ogromnih udaljenosti, a time i kontakte između velikog broja svjesnih vrsta. Zahvaljujući blagodatima warp pogona stvorena je i Federacija, kao najveća demokratska tvorevina u kvadrantu. Warp pogon zasigurno ima brojne prednosti, kao i veliki potencijal za daljnji razvoja, ali ima i neke nedostatke. Osnovni nedostatak warp pogona jest njegova relativna sporost. Naime, riječ je o obliku pogona koji ne pruža mogućnost putovanja u daleka područja naše galaksije, udaljena desetke tisuća svjetlosnih godina od Federacije. Tako bi putovanje na suprotni kraj Delta kvadranta, udaljen 70 000 ly, pri warpu 9.975, trajalo 75 godina.



Međutim, tokom 2275 godine, stručnjaci iz Daystromovog Instituta došli su do epohalnog otkrića u području fizike warp pogona. Istraživanja su pokazala kako je warp pogon mali dio puno veće slagalice. Navedena otkrića objedinjena su u obliku «teorije transwarp pogona». Ideja transwarp pogona ubrzo je privukla pozornost Zvjezdane flote. Stoga je pokrenut program izgradnje prvog međuzvjezdanog broda s transwarp pogonom. Nova klasa dobila je ime «Exelsior», a osim transwarp pogona, u sebi je uključivala i najmodernije senzorske, računalne i obrambene sustave. Prvi Exelsiorov let pokazao se neuspješnim, zbog sabotaže transwarp jezgre, od strane njegovog zapovjednika stroja Montgomeryja Scotta, poznatijeg kao Scotty. Kasnije je izašlo na vidjelo kako je upravo sabotaža spriječila proboj transwarp jezgre i uništenje broda. Unatoč neuspjehu, Flota je odlučila nastaviti rad na transwarp pogonu. Međutim, ni nakon višegodišnjih istraživanja projekt se nije makao s mjesta. Stoga je Flota odlučila obustaviti sva istraživanja. Tako je 2287. godine u Exelsior ugrađen standardni warp pogon.

Međutim, Flota nikad nije odustala od ideje transwarp pogona. Tako je posada USS Voyagera tijekom 2372. godine, uspjela probiti warp barijeru i postići brzinu warp 10, kao beskonačnu brzinu gibanja, tijekom koje se brod istovremeno nalazi u svim točkama prostora. Poručnik Tom Paris, pilotirajući šatlom «Cochrane», uspio je obaviti uspješan transwarp let. Međutim, Paris je obolio od teškog genetskog poremećaja i mutirao u potpuno novi životni oblik. Ubrzo je Paris oteo kapetanicu Kathyrn Janeway i, ukravši «Cochrane», skočio u transwarp. Nakon višednevne potrage, Voyager ih je ipak uspio pronaći i izliječiti. Daljnje analize potvrdile su kako potprostorno polje nastalo probijanjem warp 10 barijere ima iznimno negativan utjecaj na žive organizme, rezultiravši smrću u čak 85% slučajeva. Osim, toga kod navedene vrste transwarp pogona iskrsnuli su izuzetno veliki problemi pri navigaciji.

Iako bi se iz gornjih redaka dalo iščitati kako je transwarp pogon nedostižan san, posljednja Flotina iskustva na tom polju pružila su određenu dozu optimizma. Naime, 2364. godine, Enterprise-D obavio je nekoliko kratkih transwarp letova, i to uz pomoć tuđinca imenom Putnik.

Tokom 2369. godine Borg je napao Federaciju po treći put. Napad je izvela grupa odmetnuti radilica, pod zapovjedništvom Datina dvojnika Lorea. Tijekom navedenog sukoba Borg je koristio brod opremljen transwarp pogonom, sposobnim za stvaranje potprostornih prolaza. Upavši u navedeni potprostorni prolaz, USS Enterprise-D u nekoliko je trenutaka prevalio više svjetlosnih godina, brzinom 236 000 000 puta većom od brzine svijetlosti.

Tokom 2372. godine, posada USS Voyagera susrela je Vothe, gmazoliku vrstu, opremljenu transwarp pogonom. Vothe, koji vuku porijeklo od dinosaurusa sa Zemlje, svojim su divovskim brodovima, opremljenim transwarp pogonom, uspjeli stvoriti ogromno carstvo smješteno duboko u Delta Kvadrantu.

Nakon nekoliko godina provedenih u Delta kvadrantu, posada USS Voyagera napokon je susrela Borga. USS Voyager otkrio je kako Borg posjeduje veliku mrežu transwarp kanala diljem cijele galaksije. Osnovu borgovske transwarp mreže čini šest transwarp koncentratora, smještenih u različitim dijelovima galaksije. Svaki od navedenih koncentratora sposoban je generirati niz transwarp kanala putem kojih borgovski brodovi mogu prijeći s jednog na drugi kraj galaksije u roku od nekoliko minuta. Tijekom 2377. godine USS Voyager poslužio se jednim od borgovskih transwarp koncentratora kako bi se vratio kući, u Alfa kvadrant. Voyager je pritom uništio navedeni transwarp koncentrator i na taj način onesposobio mrežu transwarp kanala u velikom dijelu galaksije.