STAR TREK Galerija





STAR TREK Izdvojeno
17.05.2007.

Štitovi (Shields)

... su polja vrlo jake energije koja obavijaju ili okružuju određeno područje ili brod kako bi ga zaštitili od neprijateljske vatre ili neke druge prijetnje. Štitovi su još poznati i kao deflektori. Kao što i kaže naziv, štitovi deflektiraju, odnosno drugim riječima, odbijaju energiju od zaštićenog objekta. Štitovi mogu imati i drugi, mnogo češći, način djelovanja. Štitovi obično upijaju ili raspršuju energiju.




Štitove možemo podijeliti na više vrsta.

Deflektori, ili kako ih često nazivaju jednostavno - štitovi, su polja energije koja okružuju brod ili određeno područje protiv neprijateljskog djelovanja. Deflektori su standardni sustav štitova na svim brodovima. Imaju promjenjivu frekvenciju koja onemogućava neprijateljskoj vatri prolaz kroz štitove. Ipak, deflektori mogu biti poslije nekog vremena konstantnog djelovanja neprijateljskog oružja biti ili oslabljeni ili u potpunosti iscrpljeni. Moguće je braniti samo određene dijelove broda. Tako ako je primjerice, zadnji štit blizu potpunog iscrpljenja, moguće je prebaciti energiju u zadnji štit ili iz ostalih dijelova sustava štitova ili iz brodskih sustava. Transporteri ne mogu biti korišteni dok su deflektori dignuti.


Sustav taktičkih deflektora je glavni obrambeni sustav na bilo kojem svemirskom brodu, pa tako i na onom klase Galaxy. Serije snažnih deflektora emitiraju energetska polja koja štite svemirski brod i njegovu posadu od prirodnih i umjetnih opasnosti. Kao i mnogi uređaji za energetska polja, deflektroski sutav stvara lokaliziranu zonu vrlo visoko fokusirane distorzije prostorvremena. U toj zoni se održava polje energetskih gravitona. Deflektirano polje je emitirano pomoću serija pravilno poslaganih emiterskih mreža na vanjskom dijelu trupa svemirskog broda. To rezultira poljem koje prati oblik trupa broda.

Kada dođe do udara nekog objekta u štitove, energija polja se koncentrira na mjestu udara, kreirajući slabu potprosotrnu distorziju unutar distorzije samih štitova. Promatraču sa svemirskog broda izgleda da se objekt odbio od štita. (što i jest). Promatraču s nadolazećeg objekta izgleda da se njegova/njezina putanja nije promijenila, ali da se lokacija svemirskog broda odjednom promijenila. Ovo je objašnjeno distorzijom prostorvremena, i efektom "prirodne singulanosti", te je popraćeno trenutnim otpuštanjem Cerenkove radijacije, koja se često primjeti kao svijetlo-plavi  bljesak. Deflektor je također efektivan protiv mnogobrojnih elektromagnetskih, nuklearnih i ostalih tipova radijacijskih energija.


Metafazni štitovi imaju sposobnost obrane od energije i pritiska zvjezdane korone. Ovaj tip štita je razvio ferengijski znanstvenik Dr. Reyga 2369. godine. Metafazni štitovi su testirani i na Enterpriseu-D 2370. godine. Ovi štitovi su pomogli Enterpriseu protiv Borga, kada su se sakrili u koronu zvijezde (TNG 6x22 - Suspicions, TNG 6x26 - Descent (dio 1)).

Multifazni štitovi su slični metafaznim, koji omogućuju zaštitu od zračenja zvijezde (VOY 6x05 - Alice).

Parametrički štitovi su napredniji oblik tehnologije sustava štitova
(VOY 5x25 - Warhead).

Regenerativni štitovi su nešto napredniji oblik sustava štitova. Ovaj tip štitova koriste i borgovski brodovi i radilice. Radilica može biti ubijena sa prvih nekoliko hitaca ali poslije nekog vremena njihovi štitovi se prilagođavaju čime oružje postaje beskorisno. Nešto veća efikasnost fazora protiv Borga može se postići konstantnim mijenjanjem frekvencije. Ovu vrstu štita je koristio i remanski bojni brod Scimitar. Federacija je počela primjenjivati ovu vrstu štitova sa klasom Prometheus
(VOY: 4x14 Message in a Bottle, Star Trek X: Nemesis).

Temporalni štitovi su sustav štitova koji brane brod ili objekt od promjena u vremenskoj liniji. Bilo kakva promjena na vremenskoj liniji upotrebom temporalnog oružja ne utječe na brod koji je opremljen ovom vrstom štita. Ovakvu vrstu štita je koristio USS Voyager 2374. godine kada su Krenimi koristili temporalno naoružanje za izmjenu vremenske linije (VOY 4x08-09 Year of Hell).

Unimatrix štit je razvio poručnik Tuvok 2375. godine. Ovi štitovi mogu podnijeti dosta veliki pritisak i temperaturu (VOY 5x03 - Extreme Risk).


GENERATORI POLJA
Deflektorski sustav koristi jedan ili više generatora polariziranih gravitona, čija je izlazna snaga fazno-sinkronizirana preko serija pojačala distorzije potprostornih polja. Na klasi Galaxy energija za glavni dio trupa (tanjurni modul) se dobiva iz 5 generatora polja lociranih na 10. palubi. Daljnja tri generatora su locirana na 31. palubi, na sekundarnom dijelu trupa. Još dva generatora su locirana u svakom od držača warp motora, iako je moguće namjestiti da generatori na petoj palubi pokriju cijeli trup, ako je potrebno.

Svaki generator se sastoji od serije od 12 emitera polariziranih gravitona. Svaki emiter ima izlaznu snagu od 32 MW. Svaki emiter napaja po jedan par pojačala distorzije potprostornih polja, snage 625 milicochranea.

Tijekom krstarenja, po jedan generator u svakom dijelu trupa mora biti cijelo vrijeme aktivan, sa barem jednim generatorom spremnim za uključenje, ako se aktivira uzbuna. Tijekom uzbune, svi generatori koji su sposobni za normalan rad se stavljaju u stand-by.

Tijekom krstarenja, nominalna izlazna snaga cijelog deflektorskog sustava je 1152 MW polariziranih gravitona. Maksimalna trenutna izlazna snaga jednog generatora može iznositi 473,000 MW, za periode kraće od 170 milisekundi. Tijekom uzbuna, do sedam generatora može raditi u paralelno-fazno sinkroniziranom modu. Oni mogu isporučiti stalnu energiju izlazne vrijednosti 2688 MW. Hlađenje svakog generatora se uspostavlja parom uređaja za hlađenje tekućim dušikom. Njihov rad u neprekidnom načinu iznosi gotovo 750,000 MJ.

Osim glavnih, u svakom dijelu trupa postoje i po četiri zamjenska generatora. Oni omogućuju gotovo 24-satni neprekidni rad na 65% nominalne energije. Normalni rad generatora iznosi: 12 sati operativan, a ostalih 12 sati je rezervirano za obnavljanje emitera i ručno održavanje. Izvori za polariziranje gravitonskih čestica nominalno su predviđeni za 1250 operativnih sati prije rutinskog servisiranja supravodljivih elemenata.


FREKVENCIJE OPERACIJE ŠTITOVA
Generiranje štitova koji bi štitili brod od cijelog spektra elektromagnetskog zračenja bi se pokazalo kao izuzetno energetski zahtjevno u normalnom, modu za krstarenje. Također, štitovi za cijeli spektar EM-zračenja bi spriječio brodske senzore u skupljanju mnogih tipova znanstvenih i taktičkih podataka. Umjesto toga, tijekom "krstarenja" se štitovi održavaju na niskom operacijskom nivou (otprilike 5% nominalnog opterećenja) i određenim frekvencijskim bandovima neophodnim za zaštitu brodskog trupa. Te su frekvencije i fazni pomaci određeni SFRA-standardom 347.3(a).

Tijekom uzbune, izlazna snaga štitova se podiže na minimalno 85% nominalnog opterećenja. Tada se frekvencija obnavljanja štitova i njihovi fazni pomaci mijenjaju slučajnim odabirom brodskog računala, kako bi se spriječilo neprijatelja da podešavanjem frekvencije i faznog pomaka oružja probije štitove. Također, moguće je, ukoliko se poznaju frekvencijske karakteristike neprijateljskog oružja podesiti frekvenciju (ali ne i fazni pomak) štitova kako bi odgovarali frekvenciji oružja. Tako je moguće dramatično povećati efikasnost brodskih štitova.

Slična tehnologija se koristi pri zaštiti broda od mnogobrojnih prirodnih zračenja. Primjer toga je povećavanje banda štitova na 10 metara, kako bi se zaštitio brodski trup od X zraka koje generira supernova.


Prebacivanje štitova u obrambenu konfiguraciju također povlači za sobom veliki broj posebnih operativnih pravila. Prvo, aktivno skeniranje se implementira po posebnim protokolima koji su namijenjeni minimiziranju smetnji zbog rada štitova. Pri određenim tipovima skeniranja senzori se stalno kalibriraju kako bi iskoristili prisutnost bilo kakvih EM "prozora" ostalih od rotacija frekvencija štitova. U drugim situacijama slučajni odabir frekvencija se minimalno podešava, kako bi se dozvolilo određenom EM "prozoru" da se pojavi po određenim intervalima, potrebnim za skupljanje podataka. Naravno, takve operacije senzora bitno smanjuju učestalost intrevala skupljanja podataka. Naravno, još "obrambeniji" scenariji zahtijevaju da senzori rade u "tihom" modu, pri čemu se ne smije koristiti aktivno skeniranje, nego samo pasivno skupljanje podataka.

Također, štitovi podignuti u obrambenoj namjeri onemogućuju korištenje teleportacijskog sustava. Zraka za vođenje, korištena kao medij za prijenos teleporterske zrake zahtjeva vrlo širok elekromagnetski potprostorni spektar, koji štitovi poremećuju, tako da je u normalnim situacijama nemoguće teleportirati kroz štitove. Čak i kada bi se "oslobodio" dio spektra potreban zraci za vođenje, efekti štitova bi rasuli integritet same teleporterske zrake.

Operacije štitova imaju velik učinak i na učinkovitost warp pogona. Zbog distorzije prostorvremena koja postoji pri procesu generiranja štitova, postoji negativan efekt koji se odražava na geometriji warp polja koja pokreću svemirski brod. Da bi se kompenzirao taj efekt, software za kontrolu geometrije warp polja, koristi mnoge napredne rutine i tehnike oblikovanja warp polja. Bez toga softwarea, štitovi bi uzrkovali gotovo 32% smanjenje prijenosa energije. Izlazna snaga generatora štitova mora biti povećana za otprilike 247 kHz, kako bi se kompenzirao efekt interakcije s translacijskim poljima.