STAR TREK Galerija





STAR TREK Izdvojeno
28.07.2008.

Nanoboti

Nanoboti su vrsta robota mikroskopske veličine koji su građeni manipuliranim atomima, a sadrže gigabajte i gigabajte kompjuterske memorije. Mogu biti programirani za različite zadatke. Federacija koristi nanoboti u medicinske svrhe, no kada nisu korišteni, uskladišteni su u nefunkcionalnom stanju, budući da su u mogućnosti integrirati se u brodske i ine kompjuterske sustave i tamo napraviti kaos. Kada je to potrebno, nanoboti se mogu uništiti izlaganjem visokoj razini gama-zračenja. Nanoboti se sastoje od mnogo komponenti, a svaka od komponenti ima zasebnu funkciju.

2366. Wesley Crusher na brodu Enterprise-D eksperimentirao je sa nanobotima, pokušavajući poboljšati njihove (ionako već povelike) mogućnosti tako što ih je puštao da rade zajedno. No, mladom Crusheru su nanoboti uspjeli izmaknuti kontroli i ući u kompjutersku jezgru Enterprisea, gdje su se razmnožili i preuzeli kontrolu nad gotovo svim operacijama broda. U to vrijeme Enterprise je bio zadužen asistirati dr. Paulu Stubbsu u važnom astrofizičkom istraživanju, iznenadno razmnožavanje i preuzimanje kontrole broda od strane nanobota dovelo je u pitanje uspješnost Stubbsova eksperimenta.  Budući da je čitav život posvetio tom istraživanju, dr. Stubbs ozračio je gama-zrakama kompjutersku jezgru Enterprisea, a nanoboti su uzvratili, što je dokazalo da su nanoboti ipak inteligentna bića. Posada Enterprisea uspjela je uspostaviti kontakt sa nanobotima, a nanoboti su se pokazali kao visokointeligentna i svjesna bića. Enterprise ih je prebacio na Kavis Alpha IV, koji je od tada priznat kao njihov planet.

Doktorica Beverly Crusher pronašla je način da iskoristi nanobote u borbi protiv Borga tijekom njihova napada na Federaciju krajem 2366. Ideja nije prihvaćena, budući da bi implementacija agresivnijih osobina u nanobote trajala i nekoliko tjedana, a do tada bi Federacija zasigurno već postala dijelom Kolektiva. (TNG: The Best Of Both Worlds, Part II)

EMH Doktor dizajnirao je i koristio nanobote za prepoznavanje neobilčnih DNK uzoraka. Mnoge vrste su istraživale nanotehnologiju za različite namjene. Denobulanci su koristili naprednu nanotehnologiju (u medicinske svrhe) već u 22. stoljeću. Uređaj sličan nanobotima su i nanosonde, koje su poznata Borgova ''igračka''.

 

28.07.2008.

Mobilni holoemiter

Medicinski hologram za nuždu (EMH) sa USS Voyagera koristi maleni, samodostatni mobilni holoemiter napravljen u 29. stoljeću. Taj maleni uređaj toliko je napredan da bez ikakva problema obavlja zadatke istovjetne onima kakve u 24. stoljeću obavljaju holoemiterske mreže smještene u bolnicama i holodekovima. Tehnološka superiornost mobilnog holoemitera u ondosu na tehnologiju iz 24. stoljeća tolika je da Voyagerova posada razumije samo najosnovnije funkcije dotičnog uređaja.

Emiter je velik tek nekoliko centimetara, a izrađen je od glatkog, sivog materijala. Posjeduje vlastito napajanje, a u sebe može pohraniti čitav doktorov program i potom ga projicirati u gotovo svakom okruženju. Emiter omogućava Doktoru da se slobodno kreće brodom, ali i da ide na vanbrodske misije zajedno s ostalim članovima posade.

Iako holoemiter potječe iz 29. st., Voyagerova posada domogla ga se tijekom posjeta 20. st., gdje su zaglavili nakon sukoba sa temporalnim brodom Aeonom. Naime, holoemiter je, kao i srušeni Aeon, prisvojio poduzetnik Henry Starling i potom iskoristio navedenu tehnologiju kako bi pokrenuo računalnu revoluciju. Uspostavivši vezu sa Voyagerovim računalnim sustavom, Starling je skinuo Doktorov program i potom ga prebacio u mobilni holoemiter, davši mu na taj način slobodu kretanja.

Holoemiter posjeduje memoriju sposobnu pohraniti više od jednog holoprograma. Međutim, izgleda kako emiter može istovremeni projicirati samo jedan holoprogram. Sučelje uređaja ima samo nekoliko kontrolnih mehanizama, pomoću kojih je moguće vršiti prilagodbe na Doktorovom programu. Jednu od takvih prilagodbi izvršila je B'Elanna Torres nakon što se posada našla zatočena na nirijanskom kolonijalnom brodu. Naime, B'Eelanna je uspješno transformirala Doktorov uređaj u neku vrstu trikordera. Prilagodivši holoemiterove optičke senzore, Belanna je omogućila Doktoru da vidi enegrgetske tragove iz okolnih portala.

No, holoemiter ima i određene slabosti. Tako energetski izboji i radijacija ometaju projiciranje holograma, a čak mogu dovesti i do deaktivacije i brisanja programa. Osim toga, holoemiter se može deaktivirati i jakim udarcem ili trenjem. Budući da holoemiter ne posjeduje memorijsku pričuvu, postoji mogućnost nepovratnog brisanja Doktorovog programa. Stoga, u slučaju opasnosti, Doktor hita u bolnicu kako bi svoj program prebacio u Voyagerovo središnje računalo. Naravno, ovdje vrijedi i obrnuto: Ukoliko su oštećena Voyagerova računala, Doktor se može zaštititi prebacivanjem svog programa u holoemiter. Inače, postupak prebacivanja iz emitera u računalo i obrnuto obično traje svega nekoliko sekundi.

28.07.2008.

Medicinska tehnologija

Zbog brzog napretka medicinske tehnologije, teško je katalogizirati sve uređaje koji su trenutno u uporabi, stoga se ovim popisom daju samo najkorišteniji od njih u Zvjezdanoj floti.

Hiposprej
Jednostavna je i efikasna metoda intravenoznog unošenja supstanci u pacijentovo tijelo. Uređaj se sastoji od glave raspršivača koja bezbolno unosi ljekovite tvari u pacijentovo tijelo, čak i kroz odjeću. Na nju je spojena staklenka u kojoj se nalazi ljekovita tvar. Hiposprej ima nekoliko prednosti nad klasičnom injekcijom uz pomoć igle i šprice. Koža se ne probija, dakle nema mogućnosti kontaminacije korištenjem. Uređaj se može mnogo puta koristiti bez potrebe za sterilizacijom. Također, u potpunosti je bezbolan.

Biokrevet
Bolnički krevet je jedna od najvažniji stvari u bilo kojoj medicinskoj ustanovi, jer je to mjesto gdje će pacijent provesti najviše vremena. Raniji kreveti bijahu jednostavno samo mjesto gdje će pacijent udobno odmarati. Kako je tehnologija napredovala i u pogledu bolničkih kreveta bilo je samo pitanje vremena prije no što će se mogućnosti nekih rutinskih medicinskih operacija inkorporirati u sam krevet, što je i dovelo do ranih verzija uređaja kasnije nazvanog biokrevet.

U današnje vrijeme Flotin biokrevet je napravljen tako da omogući medicinskom osoblju širok spektar osnovnih informacija o pacijentu. Ugrađeni senzorski sustavi daju mogućnost stalnog nadzora nad čimbenicima poput bila, disanja, temperature itd. Oni se sve vrijeme prikazuju na ekranu smještenom nad glavom pacijenta, a koji prikazuje informacije na najjasniji i najlakše dostupan način. Kao podrška vizualnoj prezentaciji podataka, biokreveti mogu imati i podsustav za audio prezentaciju informacija.

Korištenje biokreveta znači da je svaki bolnički krevet ekvivalentan, dapače i daleko nadmoćniji po performansama tzv. intenzivnoj njezi od prije kojeg stoljeća.

Laserski skalpel
Jedan je od najjedostavnijih instrumenata korištenih u modernoj medicini. Ovaj uređaj koristi lasersku zraku umjesto metalne oštrice radi obavljanja zahvata rezanja na pacijentu. Ovo omogućuje veći stupanj kontrole nad zarezivanjem, te se zbog otklanjanja fizičkog kontaka između instrumenta i pacijenta smanjuje rizik prenošenja infekcija.

Kortikalni stimulator
Kortikalni stimulator maleni je uređaj koji se koristi za pobuđivanje aktivnosti pacijentova korteksa. Obično se priključuje na lubanju pacijenta, a koristi se kod smanjene moždane aktivnosti ili oštećenih uzoraka moždanih valova.

Fiziostimulator
To je sustav dizajniran radi pobuđivanja metaboličkih funkcija kod ozlijeđenog pojedinca. Obično je dolazio u obliku malog, ručnog uređaja. Godine 2267. dr. McCoy koristio je fiziostimulator kako bi kapetana Kirka izvukao iz duboke kome, izazvane kako bi zavarali Romulance kako je ovaj mrtav.

Regenerator
Ručni uređaj koji se koristi kod zacjeljivanja lakši povreda na koži. Regenerator se mogu koristiti za zatvaranje porezotina, liječenje rana zadanih noževima i sl. Godine 2369. jednim takvim zaliječena je ubodna rana kod kapetana Jean-Luca Picarda.

Neuralni kaliper
Mali uređaj koji se koristi za izazivanje besvjesnog stanja pacijenta. Najčešće se koriste u pripravi pacijenta za kirurški zahvat.

Genotronički replikator
Napredni sustav za liječenje dizajniran kako bi se moglo očitati oštećenja organa na kvantnoj razini, te se potom moglo replicirati zamjensko tkivo koje se transplatira pacijentu. Sustav je stvorila dr. Toby Russell, stručnjakinja za povrede kralježnice. Federacija je odbila dati dozvolu dr. Russell za testiranja na pacijentima u tri odvojena navrata, uz izliku da je rizik neprihvatljivo visok. Godine 2368. ipak je koristila uređaj na poručniku Worfu koji je ostao paraliziran nakon nesreće na Enterpriseu–D. Genotronički replikator uspješno je obavio zadaću rekonstrukcije kralježnice, no Worf je ipak preminuo na kirurškom stolu. Srećom, zbog njegove klingonske fiziologije, oživio je i postigao potpun oporavak.

Regenerator kože
Koristi se za popravljanje oštećenja kože u pacijenta, uključujući od ogrebotina do posjekotina. Ovaj uređaj je ručni, liječnik ga prinosi oštećenom području i laganim pokretima prelazi preko oštećenog područja. Tipičan tretman traje svega nekoliko sekundi.

Defibrilator
Uređaj je koji se koristi za ponovno uspostavljanje sinusnog ritma u pacijenata koji su upali u stanje srčane aritmije. Moderni defibrilatori su prijenosni, ručni uređaji koje se stavlja direktno u kontakt sa kožom ponad pacijentova srca. Računalno kontrolirani šokovi tada se prenose put srca.

Potkožni skalpel
Koristi se za stvaranje rezova ispod kože bez njezinog rezanja. To omogućuje potpunu unturranju kiruršku intervenciju, bez opasnosti od infekcija i dodatnih uređaja poput regeneratora kože.

Skener tkiva
Koristi se za mjerenje razine raspadanja stanica. Može provesti očitanja na molekularnoj razini, te je sposoban izuzeti tetrionske čestice. Osjetljivost se može pojačati u načinu proširene rezolucije, te se može prilagođavati na potrebno polje očitanja. Ovaj se uređaj spaja na odvojeni računalni sustav koji se može koristiti za kontrolu svih funkcija.

Neuralni most
Može se koristiti za stabilizaciju neuralnih funkcija u pacijenata sa težim oštećenjem mozga. Omogućuje i mozgu normalne osobe da podržava oštećeni mozak.

Kardioinduktor
Uređaj koji se koristi za liječenje srčanih stanja kod pacijenata sa umjetim srcem.

Mikroton
Uređaj koji se koristi za iznimno precizne rezove. Mikroton je korišten za rezanje Worfove kralježnice kod njezine zamjene tijekom 2368. godine.

Optički skener
Koristi se za izvođenje dijagnostike na receptorima vida. Može detektirati fazne otklone i promjene u okolnom dekionskom polju.

28.07.2008.

LCARS

LCARS (Library Computer Access and Retrieval System) je operativni sustav, odnosno korisničko sučelje korišteno na brodovima Zvjezdane flote od sredine 24. stoljeća. Sučelje prepoznaje unose preko površine osjetljive na dodir te glasovne naredbe. Korišteno je na svim uređajima koji zahtijevaju korisnički unos podataka kao PADD-ovima (Personal Access Display Device), trikorderima, konzolama i drugim.

LCARS je općenito revolucionarna zamisao jer treba imati na umu kako je osmišljen 1986., prije nego što su se u masovnoj upotrebi našli različiti zasloni i uređaji osjetljivi na dodir, a u to vrijeme se u stvarnom svijetu još uvijek koristilo tekstualno sučelje...

28.07.2008.

Kvantno-mlazni pogon

Sredinom 2374. Voyager je primio kodiranu poruku od Zvjezdane flote putem nepoznate tuđinske stanice. Posada nije uspjela dešifrirati poruku pa je zaboravljena.

Pri kraju godine Voyager je susreo Arturisa, tuđinca s izuzetnim znanjem jezika i kodova koji će pomoći kapetanici Janeway oko šifrirane poruke. Kad su dešifrirali poruku, dobijaju koordinate do kojih moraju doći. Tamo nalaze brod Zvjezdane flote nazvan USS Dauntless NX-01-A. Poruka sa broda im govori da je Dauntless lansiran zvjezdanog nadnevka 51472, da je prešao 60,000 svjetlosnih godina za manje od tri mjeseca i da mu je brzina 240,000 puta veća od brzine svjetlosti. Ispostavlja se da je brod dovoljno velik da prenese cijelu Voyagerovu posadu.

Uskoro se doznalo da je Dauntless lažan i da je to Arturisov brod. Njegovu vrstu je asimilirao Borg kratko nakon što je Janeway uspješno završila rat između vrste 8472 i Borga. Dauntless je imao naprednu hologramsku tehnologiju tako da je cijeli most mogao biti kreiran da izgleda kao bilo koji drugi most.

No, Arturis je uspio oteti kapetanicu Janeway i Sedmu od Devet te je ubrzao u mlazni tok, sa ciljem da bar njih (kad već nije uspio cijelu posadu) odvede u Unimatricu 01 kako bi bili asimilirani, te na taj način osvetio svoju vrstu. Voyager ga je slijedio te uspio vratiti kapetanicu Janeway i Sedmu, a Arturisa je asimilirao Borg čim je izašao iz mlaznog toka.

Voyagerova posada je nastavila raditi na poboljšanju kvantno mlaznog pogona, te je u tome i uspjela. No, za siguran prolaz kroz "slipstream" kanal netko je trebao biti u Delta Flyeru i letjeti ispred broda kako bi snimao kolebanja i slao telemetrijske podatke za kompenzaciju. Nažalost, pri prvom pokušaju podaci koji su trebali ispraviti kolebanja su bili krivi i Voyager se srušio na ledeni planet.

Chakotay i Kim su jedini preživjeli kao posada Delta Flyera, a u budućnosti su uspjeli poslati prave podatke u prošlost, koje je primila Sedma te tako obrisala cijelu tu budućnost.

Kvantno-mlazni pogon je mnogo napredniji pogonski sustav nego običan warp, a jezgra sustava je mnogo kompaktnija nego tipična warp jezgra. Ona usmjerava energiju u oba warp motora i u glavni deflektor koji služi za otvaranje mlaznog toka. Veoma je sličan transwarpu kojeg koristi Borg, ali se može ugraditi u bilo koji brod Zvjezdane flote. Nažalost, Voyager nije mogao izdržati duže od jednog sata u mlaznom toku.

Kako kvantno-mlazni pogon koristi beramitne kristale koji su jako nestabilni, Voyagerova posada je odustala od daljnjeg razvoja. Ti kristali su slični dilitijskim i trilitijskim kristalima, no beramit je za razliku od njih jako nestabilan, tako da je materiju i antimateriju jako teško zadržati u jednom položaju.

28.07.2008.

Komunikacije

Komunikacije dalekog dometa
Brodovi Zvjezdane flote mogu biti vrlo udaljeni od federacijskog dijela svemira, no sofisticiranom komunikacijskom mrežom oni ostaju u kontaktu sa drugim brodovima te nikad nisu u potpunosti izolirani.

U sklopu svojih istraživačkih misija, Flotini brodovi redovno šalju poruke preko golemih udaljenost. Ovo se može ostvariti zbog korištenja niza iznimno snažnih potprostornih primopredajnika, koji se montiraju neposredno ispod brodskog trupa. Goleme količine podataka često se moraju slati ili primati pri velikim brzinama, pa je stoga tipični brod Flote opremljen tako da obavlja primopredaju podataka brzinom od barem 18 kilokvada u sekundi.

Potprostorne frekvencije mogu nositi elektromagnetske signale brzinama većom od brzine svjetlosti, te omogućuju gotovo trenutnu komunikaciju sa udaljenim mjestima. U idealnim okolnosttima, potprostorna poruka ima domet od 22,65 svjetlosnih godina, pa se signali pojačavaju međuzvjezdanom mrežom potprostornih relejnih postaja. Potprostorni primopredajnici na brodu napravljeni su tako da rade i pri podsvjetlosnim i pri warp brzinama. Brodski primopredajnici imaju pretprocesore za obradu signala za oba tipa brzina, prilagodljivu antenu, lokator pasivnog dometa, Heisenbergove i Dopplerove kompenzatore, te sustav za pročišćavanje i pojačavanje signala. Stabilnost i čistoća signala osiguravaju se računalno, no ponekad je potrebno da posada ručno obavi određene prilagodbe. Komunikacija između brodova najčešće započinje tako da jedan od njih pošalje pozdravni signalni paket kojim se identificira. Brodsko računalo koje takav signal primi potom dekriptira i provjerava sigurnosne protokole paketa. Veći brod sa nekoliko stotina članova posade vjerojatno primi pravu navalu službenih i privatnih poruka. Nakon sigurnosne provjere, sve se poruke automatski isporučuju na odgovarajuće terminale. Mnoge rase i organizacije koje nisu članice Federacije također imaju pristup potprostornoj tehnologiji. Kako bi se njihove poruke mogle preuzimati, tehnologija na Flotinim brodovima dopušta prilagodbe radi međusobne komunikacije čak i sa dotad nepoznatim protokolima. Nakon analize tuđinskog jezika, glavno računalo automatski aktivira univerzalnog prevoditelja.

Komunikacija između broda i zvjezdanih baza odvijaž na istom principu kao i ona između brodova. Ostvareni kontakt sa zvjezdanom bazom pokreće prebacivanje podataka sa brodskog na bazina računala, sa detaljima operativnog djelovanja broda, prikupljeniim podacima, zabilješkama, stanju sklopovlja, procjenama osoblja itd. Ovo zahtjeva angažman na stotine slobodnih potprostornih kanala istodobno.

Komunkacije kratkog dometa
Svi Flotini brodovi opremljeni su su sa komunikacijskim sustavima kratkog dometa koji se uglavnom koriste u svrhu održavanja kontakta sa timovima na izvanbrodskim misijama, komunniciranja sa predstavnicima vlasti na planetima u čijoj se obriti brod nalazi, te izvođenje manevara izlaska i ulaska šatlova u hangar.

Ovi sustavi obično se rabe za udaljenosti do 60.000 km. Dva su tipa komunikacija kratkog dometa i to: Prijenos podataka između računalnih sustava i komunikacija između osoblja. Komunikacije kratkog dometa obično se odvijaju nadsvjetlosnim brzinama, a navedeno omogućavaju potprostorni primopredajnici. Ovo sprečava kašnjenje signala ili njegovo izobličenje. Radio (RF) signali koriste se prilikom komuniciranja sa kulturama koje nisu dostigle razinu uporabe potprostora, te kao rezervni sustav, budući da neke svemirske pojave onemogućavaju učinkovito djelovanje potprostornih sustava.

Mreža potprostornih primopredajnika srednje jakosti smještena je na trupu svakog broda, a energiju dobiva iz EPS vodova. Svaki primopredajnik ima svoj procesor za obradu glasovnih i podatkovnih tokova. RF sustav napravljen je od niza trostrukih redundantnih primopredajnika, djelomično pričvršćenih za trup broda. Efektivni domet RF signala je 5,2 AJ [astronomska jedinica - udaljenost između Zemlje i Sunca koja iznosi oko 150 milijuna kilometara, op.p.], premda mogu biti pojačani do oko 1000 AJ. Osobni komunikatori koji se koriste u Zvjezdanoj floti omogućavaju članovima vanjskog tima samo audio komunikaciju, dok sa sa broda njihovo kretanje može pratiti preko ekrana. Komunikacija između brodova i službenih organa sa planeta omogućava vizualni prikaz obiju strana.

Osobni komunikatori
Nose ih svi pripadnici Zvjezdane flote, a imaju mnogovrsne namjene, uključujući komunikaciju između površine planete i broda u orbiti.

Tijekom 23. stoljeća, komunikatori su bili odvojeni uređaji prije no što su integrirani u amblem Zvjezdane flote koji se nosi na lijevoj strani odore. Tijekom 2260-ih komunikator je bila dugoljasta crna kutijica dovolnjo malena da stane u dlan ruke. Bila je napravljena iz tri dijela: školjke gornjeg dijela, školjke donjeg dijela i antene. Gornja i donja polovica crne kutijice bili su odvojeni metalnom vrpcom svjetlije boje. Komunikator je u svim razdobljima bio i ostao dio osnovne opreme i cijelo se vrijeme nosi u za se. Ranije generacije komunikatora koristile su antenu zlatne boje koja je bila ugrađena u gornju školjku. Kad bi se antena izvukla, komunikator je dao zvučni signal da je spreman za uporabu. Ispod antene nalazili su se zvučnik i mikrofon, dva kontrolna prekidača, tri svjetlosna indikatora statusa i ventil. Tijekom 2270.-ih komunikatorima su smanjene dimenzije i nosili su se oko ručnog zgloba. Kontrolno sučelje bilo je s unutarnje strane ruke.

Suvremeni komunikatori izrađuju se od kristalne kompozitne smjese silicija, berilija, ugljika 70 i zlata i ugrađeni su u zaštitno kućište od mikromljevenog duranija, premazanog slitinama zlata i srebra. Zbog estetskih razloga, oblika su amblema Zvjezdane flote. Ispod duranijskog kućišta nalazi se skup kompleksnih komponenti koje pogoni sarij-krelidni kristal. Taj kristal daje dovoljno energije za dvotjednu uporabu. Kad je kristal gotovo ispražnjen uključuje se zvučni signal, a energiju ponovno dobiva indukcijskim punjenjem.

Glavni dio komunikatora je potprostorni primopredajnički sklop (PPS), koji se, pak, sastoji od pretvarača glasa (analogno u digitalno) i emitera potprostornog polja niske snage. Komunikatorov PPS ne može koristiti toliko široko područje ulaznih podataka poput dlanovnika ili trikordera zbog svojih malih dimenzija i male snage. Naime, on generira relativno slabo potprostorno polje. Transmisije između osobnih komunikatora imaju domet oko 500 km, no na to značajno mogu utjecati lokalni uvjeti poput razine EM zračenja.

Brodski kratkodometni primopredajnici mogu se iskoristiti radi povećavanja dometa komunikatora na taj način što se njihovi signali slabe snage prikupljaju i šalju natrag sa jačim signalom. Ovo omogućava krajnji domet do oko 60.000 km, što je dovoljno za ostvarivane komunikacije između broda i površinskog tima, jer uobičajeno je da brod orbitira na nekih 40.000 km visine. Komunikator se aktivira jednostavnim dodirom, nakon čega se dobiva povratni elektronički signal kojim se potvrđuje njegova spremnost za rad. Nositelj komunikatora tada izriče svoje ime i osobu koju se poziva, nakon čega komunikator ostvaruje vezu. Odlazni pozivi prenose se putem monofilmnog preuzimača koji je vezan za unutarnje kućište, dok se dolazni pozivi prenose na komunikatorov ugrađeni zvučnik. PPS obavlja prijenos korisnikovih riječi u digitalni signal kojeg tada prihvaćaju kratkodometni potprostorni ili RF primopredajnici pričvrščeni na brodskom trupu. Primopredajnici tada vrše koordinaciju sa brodskom optičkom podatkovnoom mrežom i glavnim računalom kako bi se ostvarila veza sa željenom lokacijom.

Potprostorni primopredajnici povezani su direktno sa teleporterskim sustavom te određuju podatke o lokaciji osoblja i podatke potrebne teleporteru. Kad operator teleportera pronađe signal sa komunikatora, može teleportirati bilo koga u njegovoj blizini. Bez komunikatora bilo bi iznimno teško odrediti točnu lokaciju površinskog tima. Nadalje, komunikatorom se može poslati signal za opasnost, što se obično na brodu tumači kao znak za hitnu evakuaciju teleportiranjem. Ova funkcija se može aktivirati na jednostvan način i ne zahtjeva govornu komunikaciju nositelja komunikatora. Komunikacijski kanal se gasi ili glasovnom naredbom ili automatski kad komunikator "osjeti" da je komunikacija završila. Komunikator može čak ostati u "zagrijanom" stanju, tj. spreman za prijenos govora bez prethodnog dodira. U opasnim situacijama, korsnik može održavati vezu stalno otvorenom, omogućavajući tako stalno praćenje konverzacije sa matičnog broda. Na komunikatoru se nalazi samo manji broj kontrolnih funkcija, pa stoga se sa broda mora prilagođavati svakoj interferenciji posebno. Osobni komunikatori nisu nužni na brodu, budući da su oni opremljeni sa unutarnjim komunikacijskim sustavom koji automatski prepoznaje verbalne poruke bez potrebe za dodatnim vanjskim uređajima.

Procedura Zvjezdane flote nalaže da se sve komunikacije moraju slati u kriptiranom obliku. Komunikatorov integrirani krug izračunava enkripcijske algoritne prije slanja. Enkripcijski algoritmi dolaze i često se mjenjaju direktno iz stožera Flote za sve komunikacije unutar nje. Komunikatorov kožni senzor može se isprogramirati tako da odgovara samo na bioelektrično polje ili razinu tjelesne temperature njegovog korisnika, te na taj način sprečavajući neovlaštenu uporabu.

Komunikator se može podesiti da odašilje signal za navođenje tijekom izvanrednih situacija. Kada ga se aktivira, on postaje potprostorni signalizator. Ukoliko je kućište uređaja uništeno, signal za navođenje automatski se pokreće kako bi pomoglo spasiteljima u potrazi za ranjenima.

Univerzalni prevoditelj
Radi se o uređaju koji može obaviti trenutno prevođenje sa gotovo svakog jezika.

Ovo je jedan od najznačajnijih i najvrijednijih uređaja u uporabi tijekom 22., 23. i 24. stoljeća. Njime se omogućava učinkovito i trenutno prevođenje sa jednog na drugi jezik, uključujući tu i one na koje se po prvi puta nailazi. U normalnim okolnostima on je toliko efikasan i diskretan da većina gotovo i ne primjećuje njegov rad.

Prevoditelj je ugrađen u brodski komunikacijski sustav te obavlja prijevode svih poruka upućenih sa ili na brod. Tijekom 2260.-ih, prijenosne verzije prevoditelja (štapovi duljine oko 30 cm) ponekad su nošene u šatlovima. Suvremeni uređaji toliko su umanjeni da se mogu nositi unutar uha. Ovi potonji osobito su omiljeni u Ferengija, koji često na svojim lutanjima u potrazi za dobrom zaradom susreću nepoznate vrste. Prevoditelj radi na način da analizira uzorke i sintaksu nekog jezika, te potom razvija prevoditeljsku matricu koja omogućava trenutnu govornu ili podatkovnu razmjenu. Sustav je već isprogramiran sa golemom bazom lingvističkih informacija izvedenom iz poznatih jezika, stoga kad naiđe na inačicu već poznatog korijenskog jezika, može obaviti analizu novog jezika velikom brzinom uz potpunu točnost.

Kada prevoditelj naiđe na potpuno nepoznat jezik tada se analizira frekvencija moždanih valova, traže se univerzalni koncepti te odabiru slični uzorci. On tada izračunava gramatiku i sintaksu, te elektronički stvara govorni prijevod u stvarnom vremenu, koristeći odgovarajući muški ili ženski glas. Prevoditelju je potreban relativno veliki uzorak dva ili više govornika tijekom određenog vremenskog perioda. Analiza većeg uzorka jezika omogućava prevoditellju veće razumijevanje riječnika, sintakse i kulturoloških čimbenika, stoga i daje bolje rezultate.

Potprostorne relejne postaje
To je golema komunikacijska mreža koja Zvjezdanoj floti omogućava prijenos poruka preko golemih udaljenosti.

Jedan od problema sa kojima se istraživači svemira suočavaju jest taj kako ostati u vezi sa svojima na golemim udaljenostima. Poteškoće se pojavljuju jer komunikacijski signali neumitno slabe tijekom vremena, što uzrokuje gubitak značajne količine informacija te čineći poruke neupotrebljivima. Puno truda uloženo je u razvoj i implementaciju odgovarjuće komunikacijske mreže koja će prenositi poruke brzo i točno. Znanstvenici su otkrili da postavljanje potprostornih relejnih postaja u intervalima od svakih 20 svjetlosnih godina signal mogu pojačati prije nego on započne propadati. Ovo ima još jednu dodatnu vrijednost - poruke se prenose do 60 puta brže od najveće warp brzine brodova.

Već je položeno na tisuće relejnih postaja u federacijskom svemiru. Svake godine postavi ih se još 500 novih, uglavnom uz trgovačke puteve i područja trenutnih istraživanja. Tijekom putovanja u prethodno neistraženi dio svemira, brodovi ponekad ostavljaju niz privremenih relejnih postaja iza sebe na svojoj ruti. Naknadno se te privremene postaje najčešće zamjenjuju trajnima. Mreža Zvjezdane flote dalje se nadograđuje na brojne civilne i lokalne komunikacijske sustave diljem galaksije.

Relejna postaja u Gama kvadrantu
Crvotočine se mogu koristiti kao prečice preko golemih udaljenosti u svemiru. Jedina stabilna crvotočina poznata Floti i Federaciji nalazi se u blizini planete Bajor te povezuje taj sektor Alfa kvadranta i Gama kvadrant. Dok crvotočina predstavlja putovanje između kvadranata mogućim, u početku je predstavljalo veliki problem za komunikaciju. Crvotočina se naime otvara samo kad joj prilazi radi prolaska kroz nju. Sve do 2371, potprostorni signali nisu mogli prolaziti kroz nju dok je crvotočina bila zatvorena. Ovo je značilo da su federacijski brodovi u Gama kvadrantu odsječeni u vezi sa ostatkom Flote. Čak i kada se crvotočina otvarala, signali slani kroz nju bili su toliko izobličeni EM smetnjama da su najčešće bili neprepoznatljivi. U Federaciji se očajnički tražilo rješenje za ovaj problem, jer bi komuniciranje kroz crvotočinu omogučilo daljnja istraživanja, te omogučilo Floti i Bajorancima promatranje aktivnosti Dominija. Glavni operativni dočasnik Miles O'Brien i znanstvena časnica Jadzia Dax sa svemirske postaje DS9 pokušali su postaviti sustav potprostornih releja, a koji bi radili kroz crvotočinu. Nažalost ovi pokušaji donijeli su im slabe rezultate. Djelomičan razlog tomu jest fazni otklon u primopredajničkim zavojnicama od 0,01 %, koji je prevelik za komunikacijske signale koji se pokušavaju probiti kroz crvotočinu.

Unatoč velikom trudu, njih dvoje nisu uspjeli pronači način da riješe sve probleme po tom pitanju. Situacije je riješena godinu dana nakon toga kada su tri kardasijske znanstvenice posjetile DS9 radi rada na projektu. Njihov tim sastojao se od Gilore Rejal, Ulani Belor i Dejara, tajnog agenta Opsidijanskog reda.

Kardasijski znanstvenici planirali su postaviti jednu primopredajničku mrežu na signalnoj platformi u Idranskom sustavu sa druge strane crvotočine, u Gama kvadrantu, a drugu mrežu u Alfa kvadrantu, na postaji DS 9. Kako bi se omogučile transmisije, neke prilagodbe su bile potrebne za isvesti se na signalnoj mreži od postaje DS 9. Kardasijanci su vjerovali da mogu postaviti svoje primopredajnike na Federacijsku signalnu platformu i koristiti postojeću energetsku mrežu radi slanja i testiranja različitih vrsta solitonskih pulseva koji bi najbolje djelovali protiv interferencija unutar crvotočine.

Kardasijanci su otkrili da je O'Brien izveo mnogobrojne modifikacije sklopovlja na DS9 od vremena kad je Federacija preuzela nadzor nad postajom. Ovo je značilo da prijenosni prekidači u Operativnom odjelu više nemaju isti kapacitet prijenosa te nisu mogli nositi sa sa signalom primopredajnika: Ipak, nakon početnih eškoća Kardasijski znanstvenici i O'Brien su proveli potrebne izmjene. Kad je mreža na postaji bila spremna za početak rada, USS Defiant obavio je postavljanje potprostornih relejnih platformi u Gama kvadrantu, te usmjerio ih u pravcu crvotočine. Prvi val pokrenut je na delta frekvencijskom opsegu i bio neuspješan, pa se pokušalo na teta opsegu. Nažalost, ovo je dovelo do trenutne navale neutrina u crvotočinu, zbog čega se ona naglo otvorila i utrostručila svoju gravitaciju U crvotočinu je povučen i jedan prolazeći komet u čijoj je jezgri bilo silicija. Ovo je moglo dovesti do potencijalno katastrofalnih posljedica. Ukoliko bi komet pun silitija ušao u crvotočinu, došlo bi do kaskadne reakcije kojom bi se urušila crvotočina, zatvarajući je time zauvijek. Pokušalo se uništiti komet fazorima široke zrake, no ovo je osujećeno sabotažom Dejara i samo je dovelo do raspadanja komete na tri dijela.

Ne mogavši odvratiti fragmente od ulaska u crvotočinu, kapetan Sisko je bio prisiljen poči sa šatlom unutra za njima, pri čemu ih je obavio sa poptrostornim poljem, čime je spriječio curenje silitija. Ipak određena količina silicija već je iscurila iz komete, no začudo, ovo je imali neočekivani učinak jer je omogučilo nesmetano komuniciranje sa Gama kvadrantom kroz crvotočinu!

28.07.2008.

Kapsule za spašavanje

Gotovo svi brodovi Zvjezdane flote opremljeni su s kapsula za spašavanje. Kapsule za spašavanje se razlikuju kod svake brodske klase. Najčešće se nalaze u samom trupu broda, laku su dostupni i nalaze se u svim dijelovima broda.

Kada se pokrene protokol za evakuaciju, svi članovi posade znaju što im je činiti. Ovisno o mjestu gdje se trenutno nalazi, svaki član posade ide prema najbližoj kapsuli za spašavanje. Kada se kapsula za spašavanje popuni s određenim brojem osoba, iz njega se daje naredba za odlazak. Nakon toga kapsula za spašavanje se što je brže moguće udaljava od broda, nakon čega se pali sustav za ručno upravljanje. S kapsulom je moguće spustiti se na neki planet. Kada se kapsula za spašavanje negdje spusti, nije predviđen ponovni start.

Standardno opremljena kapsula za spašavanje sadrži:
- sustav za održavanje života
- pogon na kemijskom sagorijevanju
- sustav za upravljanje
- senzori (maksimalni domet 1 svjetlosna godina)
- osnovni medicinski pribor
- komunikacijski sustav

Isto tako, svaki kapsula za spašavanje ima dovoljno hrane i vode kako bi se omogućilo preživljavanje dok se kapsula za spašavanje ne pronađe.

28.07.2008.

Isolinearni čipovi

Isolinearni čipovi u 24. stoljeću preuzimaju ulogu od nekoliko računarskih komponenti. Koriste se kao jedinice za spremanje podataka, ali se koriste i za razne upravljačke kontrole. Svaki isolinearni čip na brodovima Zvjezdane flote jednake je građe (u osnovnoj izvedbi), osim ako je prilagođen posebnoj funkciji.

Svaki čip ima identifikacijski broj, te se sastoji od:
- Identifikacijskog broja (alfanumerički)
- Nanoprocesora
- Modula za spremanje podataka
- Čvora za spajanje

Isolinearni čipovi posjeduju memoriju od 2,15 kilokvoda (što odgovara količini od 2.150.000.000.000 Mb). Ugrađuju se u, za njih, posebno konstruirana središta. Kako bi skinuli opterećenje glavne računarske jezgre, nanoprocesori u čipovima obrađuju podatke, te ih šalju glavnom računaru kad ih on pozove. Kako su ti čipovi ugrađeni u gotove sve brodske sustave, povećavaju korisnost glavnog računala za 335%. Prijenos podataka između čipova i glavnog računara odvija se nadsvjetlosnom brzinom.

28.07.2008.

Konvencije

Sjeverna Amerika

Baltimore 1999 Worldcon http://www.bucconeer.worldcon.org/

B & L Productions (Pennsylvania)

Coast Con http://www.coastcon.org/

ConGlomeration (Louisville, Kentucky) http://www.conglomeration.org/

ConSept Con   (Indianapolis, Indiana) http://www.consept.com/

Creation Entertainment http://www.creationent.com/


Cruise Trek http://www.cruisetrek.com/

DemiCon (Des Moines, Iowa) http://www.demicon.org/

DJL Productions  (California)

Dragon*Con   (Atlanta,GA) http://www.dragoncon.org/

Farpoint's Home Page  (Maryland) http://www.bcpl.net/~wilsonr/

Gallifrey One   (California) http://www.gallifreyone.com/

Gen Con LLC http://www.gencon.com/

The HoloBase Star Trek Convention Listings http://conventions.fanspace.com/

Inconjunction    (Indianapolis) http://www.inconjunction.org/

Light Speed Productions http://www.lightspeedfineart.com/conventions.html

MarCon    (Columbus, Ohio) http://www.marcon.org/

Millennicon (Kings Island, Ohio) http://www.millennicon.org/

Motor City     (Detroit,  Michigan) http://www.motorcityconventions.com/

ScifiConventions http://www.scificonventions.com/

Shore Leave Home Page  (Maryland) http://www.shore-leave.com/

ShowMeCon (ST.Louis, MO) http://www.showmecon.com/news.php

Starbase 21  (Oklahoma) http://www.starbase21ok.com/

Starbase Indy  (Indiana) http://www.starbaseindy.com/

StarLand Cons http://www.starland.com/

Steller Con     (North Carolina) http://www.starland.com/

SuperTrek Events http://supertrek.com/default.aspx

UNITED FAN CON   -  (New England) http://www.unitedfancon.com/

Vulkon http://www.vulkon.com/

Zon Con     (Maryland) http://members.tripod.com/~ZonCon/


 


Internacionalne konvencije

ConNotion --  A Large Collection of International Conventions http://www.smof.com/conlist.htm

Espatrek (Spain) http://www.espatrek.com/

Fed Con (Germany) http://www.fedcon.de/

Galileo 7 http://www.galileo7.de/

Gatecon (Canada) http://www.gatecon.com/index.asp

Hobby Star (Canada) http://www.hobbystar.com/hobbystar/

Nexus

Nexus Con

Primedia (Canada) http://www.primedia.ca/

ScifiShows (UK) http://www.scifishows.com/

Starfury (UK) http://www.starfury.co.uk/

Star Trek Unification http://www.unification-online.org/

Toronto Trek

 

28.07.2008.

Impulsni pogon

Osnove stroja kod impulsnog pogona koji se koriste u Federaciji te ostalih velikih sila, manje više ostale su iste više-manje već puno stoljeće. Općenito, impulsni pogon se sastoji od četiri glavna dijela.

Rezervoar goriva, koji sadrži reaktante koji se koriste u stroju. Zvjezdana flota koristi deuterijski spremnik, koji je manje efikasan negoli mješavina deuterijskog i tricijskog, ali se daleko lakše proizvodi i rukuje nego sa tricijem. Također, korištenje jedne vrste goriva eliminira potrebu za dva odvojena skladišta i sustava za rukovanje gorivom na brodu.

Jednom kad gorivo iziđe iz rezervoara, snižava mu se temperatura kako bi oblikovao palete čvrstog deuterijskog leda nejednakiih promjera. One se zatim ubacuju u reaktor gdje, putem inicijatora fuzije, dotične izgaraju dok ih magnetsko polje održava na mjestu. Deuterijevi atomi ulaze u proces međusobne fuzije prema jednadžbi: 2H + 2H -> 3He + 1n + 3.2 MeV To daje efikasnost promjene mase u energiju od teoretskih 0,08533 %. U praksi naravno zbog drugih prisutnih reakcija i dizajna stroja efikasnost je nešto niža. Standardni impulsni fuzijski reaktor koji se koristi u Galaxy klasi brodova sferolikog je oblika, šest metara u promjeru, a izrađen je od materijala hafnium excelinida. Reaktori se mogu umrežiti međusobno na taj način da plazma teče između njih kaskadno. Svaki od osam impulsnih pogona na Galaxy klasi ima po tri fuzijska reaktora povezana na taj način.

Jednom kad se deuterij uspješno fuzionira, tijek plazme se usmjerava na sljedeću važnu komponentu – prostorno-vremensku zavojnicu. Prema einsteinijanskoj fizici koja za točnu drži tvrdnju kako se za objekt koji pri podwarp brzinama pokušava ubrzati do brzine svjetlosti da je gotovo nemoguće približiti joj se, jer potreba za gorivom brzo raste do te mjere da bi se većina brodskog korisnog prostora morala predvidjeti za držanje goriva. Ova zavojnica prevladava ovu situaciju na taj način da stvara podwarp cochrane polje okolo broda, smanjujući mu efektivnu masu kako bi se pojačalo ubrzanje.

Stvarno izvođenje impulsnog leta stoga je ovisno ne samo o specifikacijama fuzijskih reaktora, već i o mogućnostima zavojnice.

Jedan od najbržih brodova u smislu korištenja impulsnog pogona je obnovljena klasa Constitution. Ti brodovi dosezali su punu impulsnu brzinu (25% od c) u samo nekoliko sekundi. S druge strane, Ambasador klasa, koja je dosta kasnije ušla u službu, napravljena je tako da dostiže mnogo manje ubrzanje od 10.000 ms-2 – što je dovoljno da se puna impulsna brzina dostigne tek nakon 125 minuta.

Nadalje, jednom kad se tijek plazme propusti kroz zavojnički sklop, ona dostiže ispušni dio, te se odbacuje u svemir. Ukoliko se zavojnica ne upotrebljava u procesu, impulsni pogon ponaša se kao jednostavna newtonijanska fuzijska raketa sa performansama na tisuće puta slabijom od svog kapaciteta. Za slučaj takvih okolnosti, ispušni sustav je napravljen tako da usmjerava potisak od stroja kako bi se ispravile neobične distribucije mase ili omogućio potisak izvan osovine radi poboljšanja mobilnosti broda.

Pri brzinama koje se već približavaju brzini svjetlosti, vremenska dilatacija postaje značajan čimbenik za posadu broda. Kad brod putuje vrlo blizu brzine svjetlosti, ovaj efekt je već izuzetno važan. Primjerice, na brzini od 92 % od c, što je ujedno i maksimalna brzina za Galaxy klasu brodova, stacionarnom promatraču prošlo bi 2.5 dana za 1 dan posadi tog broda. Kako bi se ovaj efekt održao ispod 3,5% vremenske razlike, Federacija je odavno zabranila impulsne letove iznad 0,25 c (tzv. puna impulsna brzina) na normalnim misijama. Naravno, ove restrikcije nisu primjenjive u borbenim situacijama, premda efekt dilatacije vremena može posadi uzrokovati drugi problem, a to je da se njihovo vrijeme reakcije znatno smanjuje spram neprijateljevog zbog razlike u njihovoj brzini. Visoke relativističke brzine stoga se općenito izbjegavaju.

Rani svemisrski brodovi morali su se opremiti tv. retroraketama kako bi se mogli usporiti prilikom približavanja odredištu. Zaslugom pogonske zavojnice, potreba za ovim prestala je. U biti ova zavojnica omogućava brodu da smanji svoju masu kako bi se moglo s relativno malom kinetičkom energijom stvoriti velika brzina. Kad se zavojnica isključi, brod se brzo vraća na svoju stvarnu masu. Kinetička energija ostaje konstantna tako da se brzina umnogome smanji bez potrebe za potiskom iz pogona.

U teoriji, zavojnica sama može se koristit za pogonjenje broda jednostavnim prilagođavanjem mase, tako da brzina dostiže željenu razinu. U praksi, naravno to i nije baš tako jednostavno. Zavojnica se ne može samo jednostavno paliti i gasiti po želji, nego se radije najprije prazni, pa potom ponovno puni tokom plazme kroz nju, u biti normalnim radom impulsnog pogona. Stoga, nije moguće ugoditi brodsku masu na više ili manje po želji. Nadvladavanje ovog problema je nešto poput Svetog Graala za dizajnere impulsnih pogona već više od stotinu godina, no nikakav značajan napredak nije postignut.

28.07.2008.

Inercijski prigušnici

Kako se na brodovima koji putuju nadsvjetlosnim, pa čak i podsvjetlosnim, javljaju velike akceleracije, dovoljno velike da polome sve kosti u čovjekovu tijelu, potreban je sustav koji bi ih umanjio ili poništio.

Taj se sustav naziva inercijskim prigušnicima. Oni nisu ništa drugo nego serija generatora polja sile čija promjenjiva geometrija poništava sile koje se javljaju pri velikim ubrzanjima. Sami generatori stvaraju polja čija je snaga približno jednaka 75 milichocrana. Sam sustav je računalno kontroliran i računala omogućuju stvaranje prostora na brodu na koji ne djeluje inercija uzrokovana samim kretanjem broda. Kako je većina manevara koje brod izvodi već unesena u samo računalo, ono nema prevelikih problema što se tiče standardnih manevara, ali mu poteškoće predstavljaju pogotci iz neprijateljskog oružja, otkazivanje nekog dijela brotskog pogonskog sustava, sudara sa čvrstim tijelima i sličinim pojavama. U tim slučajevima posada osjeti silu koja je rezultat kašnjenja brodskih računala u prilagođavanju prigušnika.

Za vrijeme "običnog" leta i istraživanja radi samo dio generatora i to u 48 satnim smjenama sa 12 satnim odmorom između smjena, dok se u slučaju prelaska na stanje priprapravnosti ili pod crvenom uzbunom aktivraju svi mogući generatori te se stavljaju u stanje visoke pripravnosti kako bi bili spremi za upotrebu ukoliko je ona potreba.

Galaxy klasa ima šest glavnih generatora od čega se četiri nalaze u tanjuru, a dva u strojarskoj sekciji. U većini slučajeva rade samo po dva: jedan u strojarskoj sekciji i jedan u tanjuru. U slučaju kvara primarnih, postoji još šest pomoćnih generatora, a ovi su ravnomjerno raspoređeni po cijelom brodu.

Za razliku od većine sustava na brodovima, inercijski prigušnici, zajedno sa sustavom za očuvanje integriteta trupa i gravitacijskim oblogama, imaju zasebnu mrežu napajanja. Sami prigušnici i mreža koja ih napaja trebaju često održavanje, pogotovo podprostorna pojačala i supervodljivi elementi.

 

28.07.2008.

Ablativni oklop

Razvoj ablativnog oklopa (ablative armour) započeo je kada je Federacija uvidjela da treba zasući rukave želi li i dalje ostati u jednom komadu u bitkama protiv Borga i Dominija. Ablativni oklop je ugrađen na prvi brod Defiant klase. Misao vodilja prilikom dizajniranja i gradnje Defianta je da i Federacija ''pokaže zube'', ma koliko admirali to poricali. Dakle, budući da je Borg već dokazao da može bez većih problema probijati sve vrste federacijskih štitova, dizajneri Flote su željeli da Defiant ima višu razinu zaštite, čak i ako štitovi budu probijeni.

Vrijednost ablativnog oklopa je po prvi puta dokazana za vrijeme bitke protiv Dominija. Poput Borga, dominijski brodovi su također bili u mogućnosti da relativno lako probiju federacijske štitove, no s ablativnim oklopom Defiant je mogao izdržati daleko više napada, što bi bez ablativnog oklopa teško mogao postići.

Neku vrstu generatora ablativnog oklopa je dala kapetanica Janeway iz budućnosti članovima posade Voyagera kako bi se vratili do Alfa kvadranta.

Generator zapravo sadrži mnogo malih uređaja koji se postavljaju po trupu broda, a kada se aktiviraju, počinju replicirati dodatni sloj oklopa oko broda. Efektivnost ove vrste oklopa je neupitna. Voyager je bez problema izdržao simultane napade od nekoliko Borgovih kocki. Jedna od najkorisnih svojstava generatora ablativnog oklopa je to što se može materijalizirati i dematerijalizirati, ovisno o potrebi.