STAR TREK Galerija





STAR TREK Izdvojeno
28.07.2008.

Mobilni holoemiter

Medicinski hologram za nuždu (EMH) sa USS Voyagera koristi maleni, samodostatni mobilni holoemiter napravljen u 29. stoljeću. Taj maleni uređaj toliko je napredan da bez ikakva problema obavlja zadatke istovjetne onima kakve u 24. stoljeću obavljaju holoemiterske mreže smještene u bolnicama i holodekovima. Tehnološka superiornost mobilnog holoemitera u ondosu na tehnologiju iz 24. stoljeća tolika je da Voyagerova posada razumije samo najosnovnije funkcije dotičnog uređaja.

Emiter je velik tek nekoliko centimetara, a izrađen je od glatkog, sivog materijala. Posjeduje vlastito napajanje, a u sebe može pohraniti čitav doktorov program i potom ga projicirati u gotovo svakom okruženju. Emiter omogućava Doktoru da se slobodno kreće brodom, ali i da ide na vanbrodske misije zajedno s ostalim članovima posade.

Iako holoemiter potječe iz 29. st., Voyagerova posada domogla ga se tijekom posjeta 20. st., gdje su zaglavili nakon sukoba sa temporalnim brodom Aeonom. Naime, holoemiter je, kao i srušeni Aeon, prisvojio poduzetnik Henry Starling i potom iskoristio navedenu tehnologiju kako bi pokrenuo računalnu revoluciju. Uspostavivši vezu sa Voyagerovim računalnim sustavom, Starling je skinuo Doktorov program i potom ga prebacio u mobilni holoemiter, davši mu na taj način slobodu kretanja.

Holoemiter posjeduje memoriju sposobnu pohraniti više od jednog holoprograma. Međutim, izgleda kako emiter može istovremeni projicirati samo jedan holoprogram. Sučelje uređaja ima samo nekoliko kontrolnih mehanizama, pomoću kojih je moguće vršiti prilagodbe na Doktorovom programu. Jednu od takvih prilagodbi izvršila je B'Elanna Torres nakon što se posada našla zatočena na nirijanskom kolonijalnom brodu. Naime, B'Eelanna je uspješno transformirala Doktorov uređaj u neku vrstu trikordera. Prilagodivši holoemiterove optičke senzore, Belanna je omogućila Doktoru da vidi enegrgetske tragove iz okolnih portala.

No, holoemiter ima i određene slabosti. Tako energetski izboji i radijacija ometaju projiciranje holograma, a čak mogu dovesti i do deaktivacije i brisanja programa. Osim toga, holoemiter se može deaktivirati i jakim udarcem ili trenjem. Budući da holoemiter ne posjeduje memorijsku pričuvu, postoji mogućnost nepovratnog brisanja Doktorovog programa. Stoga, u slučaju opasnosti, Doktor hita u bolnicu kako bi svoj program prebacio u Voyagerovo središnje računalo. Naravno, ovdje vrijedi i obrnuto: Ukoliko su oštećena Voyagerova računala, Doktor se može zaštititi prebacivanjem svog programa u holoemiter. Inače, postupak prebacivanja iz emitera u računalo i obrnuto obično traje svega nekoliko sekundi.