STAR TREK Galerija





STAR TREK Izdvojeno
29.07.2008.

Računala

Duotronska
Napravio ih je dr. Richard Daystrom godine 2243. Duotronički krugovi su bili revolucionarni napredak u računalnoj snazi i brzini. Napredak u performansama zbog ove tehnologije stvorio je osnovu za računalno sklopovlje tog vremena. Narednih 80 godina svaki federacijski brod bio je opremljen duotroničkim računalima, a osnova te tehnologije također se koristila u senzorskoj tehnologiji. Duotronika je tek 2329. godine zamjenjena izolinearnim optičkim čipovima.

Multitronička
Sustav je razvio dr. Richard Daystrom 2260.-ih godina. Multitroničko računalo nudilo je ogromno povećanje snage u odnosu na duotroničko tog vremena. Dr. Daystrom je razvio metodu utiskivanja moždanih engrama u računalne krugove, omogućivši mu time da razmišlja na način sličan ljudima. Prvi multitronički sustav bio je M-5, računalo razvijeno radi automatizacije većine funkcija svemirskog broda, kao bi se smanjio broj razina ljudskog upravljanja. M-5 je trebao imati potpunu kontrolu nad brodom, donoseći sve zapovjedne odluke.

M-5 je obavljao simulacije besprijekorno, no kad je testiran na USS Enterpriseu, postao je nestabilan. Računalo je započelo je nasumično napadati ciljeve, te u konačnici teško oštetilo četiri federacijska broda na kojima je bilo i mnogo ljudskih žrtava. Dr. Daystrom uspio je onesposobiti M-5 uvjerivši ga da su njegova djela bila u suprotnostima sa osnovnim programima prema kojima je trebao štiti živote, a ne uništavati ih.

Nakon M-5, Zvjezdana flota je postala vrlo zabrinuta glede korištenja računala u ove svrhe. Premda su njezini budući brodovi mogli funkcionirati gorovo potpuno automatizirano, zapovjedne odluke na brodovima nikad više nisu dane u ruke računala.

Izolinearna
Izolinearni čip zamjenio je duotronički godine 2329, te ostaje glavna komponenta federacijskih računalnih sustava i preko četrdeset godina od tada. Glavni napredak koji je došao sa izolinearnim sklopovljem jest kombinacija spremničke i procesne snage u jednu, potpuno integriranu jedinicu. Stoga je dodavanje memorije u računalo ujedno i povećavanje njegove procesne snage, što čini unaprijeđivanje mnogo lakšom zadaćom. Manji broj izolinearnih jedinica za spremanje se koriste i u PADDovima, kao i trikoderima, dok veliki računalni sustavi mogu sadržavati stotine, pa čak i na tisuće čipova koji rade kao paralelne procesorske jedinice, što daje ogromni spremnički i procesorski kapacitet.

Glavni računalni sustav broda iz klase Galaxy opremljen je sa tri redundantne računalne jezgre. Svaka jezgra jest desetorokatna struktura koja posjeduje 2.048 modula za spremanje podataka, a svaki od njih sadrži 144 izolinearna čipa, što daje ukupno 294.912 čipova po jezgri. Svaki čip ima mogućnost spremanja 2,15 kilokvada podataka, dakle ukupni kapacitet iznosi 634.060,8 kilokvada po jezgri, što čini sustav jednim od najmoćnijih mobilnih računala u službi. LCARS sustav sučelja koji se upotrebljava u Floti omogućuje pristup od 4.600 kilokvada u sekundi, dakle cjelokupna memorija se može pretražiti za manje od 2,5 minute.

I druge vrste koriste izolinearnu tehnologiju. Doduše, Kardasijanci koriste štapiće umjesto čipova, no operativne osnove su u biti gotovo istovjetne tehnologiji Zvjezdane flote. Zvjezdana flota stekla je značajno iskustvo sa kardasijskim računalnim sustavima nakon preuzimanja postaje DS9.

Jedno od daljnjih tehnoloških novina u razvoju izolinearne tehnologije koje je poznato samo nekima od korisnika je korištenje simetričnog (pa stoga i nepropulzivnog) omotača u obliku potprostornog polja. Omatanje računalnog sustava u takvo polje omogućuje čipovima da rade brzinama većom od brzine svjetlosti, što uvelike povećava procesnu brzinu. Na taj način računalo sa Galaxy klase može povećati brzinu izvođenja operacija do 335%.

Bioneuralna
Paketi bioneuralnog gela su relativna novost u računarstvu Federacije. Ovaj sustav nije zamjena, nego nadogradnja za izolinearna računala. Razmještajem gel paketa unutar brodskog računalnog sustava informacije se mogu efikasnije organizirati, ubrzavajući time brzinu pristupa. Početna uporaba na klasi Intrepid pokazala se kao prilično uspješna, premda su se zbog biološke prirode paketa pokazali osjetljivim na neke probleme kao što su infekcije. Danas se ovakvi paketi koriste kao standardni na svim novim brodskim dizajnima u Floti.

Pozitronska
Razvio ih je dr. Noonien Soong. Pozitronska mreža nesumnjivo je jedna od najposebnijih oblika računala koja su ikada ugledala svjetlo dana. Sustav koristi raspad pozitrona kako bi stvorila sofisticiranu neuralnu mrežu. Prvi put opisana su u znanstveno-fantastičnim djelima Isaaca Asimova u 20-om stoljeću. Dugo se vjerovalo da je pozitronski mozak nemoguće za napraviti sve dok to nije uspjelo dr. Soongu u 24-om stoljeću. Koliko se zna, Soong je napravio samo dvije u potpunosti uspješne pozitronske mreže i to za Androide Datu i Lorea, te jednu djelomično funkcionalnu za prototip androida B-4. Lore je ocjenjen neuspješnim nakon što je razvio neželjene karakterne osobine, te je rastavljen na dijelove. Kasnije su ga ponovno sastavili inženjeri Zvjezdane flote, no njegov nestabilan karakter odveo ga je u razne kriminalne poduhvate, te je na kraju ponovno rastavljen.

Za Datu se dugo držalo da je jedini preostali android Soongovog tipa sve dok B-4 nije iznova otkriven 2379. Prvi put Data je aktiviran 2335, no mozak mu je ugašen kad je Soong napustio Omikron Theta sustav zbog napada Kristalnog bića. Pronašao ga je brod USS Tripoli dvije godine kasnije te ponovno aktivirao. U to vrijeme njegova osobnost bila je gotovo kao prazna ploča, te je iziskivalo goleme napore da se u njega razviju drušvene vještine kako bi ga se integriralo u društvo, no to je obavljeno sa prilično uspjeha. Istraživanje provedeno o Dati otkrilo je nekoliko iznenađujućih odgovora o tome kako je Soong uspio stvoriti pozitronsku mrežu koja funkcionira. Poznato je da Datina neuralna mreža ima i biološke komponente, a to je čak omogućilo da na njegovo ponašanje utječe Psi 2000 virus. Godine 2364. zapovjednik Maddox iz Daystromovog instituta za tehnologiju predložio je rastavljanje Date kako bi se više moglo saznati o tome kako funkcionira, uključujući tu i Soongovu metodu rješavanja problema otpora elektrona u ispunama Datinog mozga. Data je prosvjedovao protiv toga, budući da je smatrao da Maddox još nema dovoljno znanja izvesti cjelokupnu proceduru na siguran način. Iste godine utvrđeno je da Data ima krajnji kapacitet spremanja 800 kvadrilijuna bitova i brzinu obrade podataka od 60 trilijuna operacija u sekundi.

Napredak u podmikronskoj matričnoj tehnologiji transfera u godini 2366. omogućilo je Dati da pokuša napraviti novu pozitronsku mrežu, što je rezultiralo konstrukcijom androida Lal. Lalin mozak bio je u mnogočemu superioran Datinom, Omogućavao joj je da iskusi emocije u da nadiđe određena ograničenja koja je Soong programski nametnuo Dati. Nažalost, nakon samo dva tjedna rada, Lal je doživjela niz kritičnih padova pojedinih podsustava i u konačnici prestala raditi.

Do godine 2371. pozitronska tehnologija napredovala je do te mjere da su pojedine funkcije oštećenog organskog mozga mogle biti zamjenjene takvim implantatima, premda su se glede toga pojavile određene teškoće po pitanju etičnosti postupka.

PADD
PADD (od eng. Personal Acess Display Device, tj. dlanovnik) jedan je od najrasprostranjenijih načina za pristup i rukovanje informacijama. Premda su mogućnosti PADD-a ograničene u odnosu na veća stolna računala, njihova veličina nudi komfor koji nedostaje većim jedinicama. Zbog njihove efikasnosti, a rade se u bezbroj različitih oblika i veličina, doslovno svaka veća vrsta izrađuje svoj oblik ovog tipa računala.

PADD-ovi su gotovo uvijek uređaji koji se nose u ruci sa relativno velikom površinom u odnosu na svoju debljinu. U sebi sadrže i memorijske i procesne kapacitete, a najčešće su na neki način i vezani sa udaljenim, jačim sustavima. Gotovo kod svih ekran zauzima više od 50% površine. Uobičajeno je da su ti ekrani «touch screen» tipa, ali isto tako opskrbljeni sa određenim brojem manuelnih kontrola.

Flota upotrebljava 3 standardna modela PADD-ova: 10,16 x 15,24 x 0,95 cm, 20,32 x 25,41 x 0,95 cm, i 22,86 x 30,48 x 1,27 cm model. Napravljeni su od mikromljevenog duranijuma, a energijom ih opskrbljuju sarij-kelidne baterije mase od 113,39 do 340,19 grama. Izmjena dinamičke rezolucije obavlja se u matričnom ekranu koji se mjeri u nanopikselima. Radna memorija varira od 15,3 kilokvada do 97,5 kilokvada u najvećim uređajima. Sve jedinice posjeduju potprostorne prijemnike kako bi se omogućilo spajanje na jače računalne sustave.

U Floti se trenutno ocjenjuju PADD-ovi sa bioneuralnim elemntima, što bi ubrzalo njihovo vrijeme odziva.