STAR TREK Galerija





STAR TREK Izdvojeno
29.07.2008.

Senzori

Vanjski senzori (koordinacijski)
Vanjski senzorski sustavi za koordinaciju koji se koriste na federacijskim svemirskim brodovima, u podsvjetlosnim brzinama najčešće su: detektori gravitona u međuzvjezdanom prostoru, navigacijski senzorski sustav, brojači kvazara i pulsara, dalekometni infracrveni skeneri i primatelji signala federacijskih stanica za određivanje položaja (FTBR).

Ovi uređaji, osim međusobno komuniciraju i sa procesorima SIF (Structural Integrity Field) i IDF (Internal Dampening Field) polja, genratorima unutranjeg prigušnog polja, inercijskim senzorima i naravno glavnom jezgrom brodskog računala. Njihov primarni zadatak je vrlo precizno određivanje trenutnog položaja broda, te detekcija mogućih prijetnji, te dostavljanje potrebnih podataka kako bi se SIF i IDF polja mogla prilagoditi trenutnoj brzini, nadolazećim opasnostima i dr.

Putovanje svemirskog broda visokim relativističkim brzinama se osim ovim senzorima odvija i posebno dizajniranim G&N (guidance & navigation) senzorima i podprocesorima za ispravno dostavljanje podataka ulaznom sustavu brodskih impuslnih motora. Dugo putovanje federacijskih svemirskih brodova visokim relativističim brzinama NIKAKO NIJE PREPORUČLJIVO, zbog nastanka vremenskih anomalija predviđenih Einsteinovom teorijom relativnosti. Sve teorijske rasprave o navigaciji provodi Elitni istraživački tim i Zvjezdana flota provodi njihove prijedloge za nadogradnju sutava senzora.

Vanjski senzori (znastveno-istraživački)
Klase Galaxy i Sovereign su opremljene gotovo najekstenzivnijim asortimanom senzorske opreme koja je trenutno dostupna. Vanjštine tih letjelica opremljene su mnogim senzorskim mrežama i optimalno su pozicionirane na sve tri osi. Svaka senzorska mreža se sastoji od nekoliko paleta senzora koje su opremljene pojedinim senzorskim instrumentima. Palete su dizajnirane tako da je jednostavno moguce zamijeniti ili nadograditi instrumente u njima. Otprilike dvije trećine paleta senzora su opremnjene standardnim "paketima" znastveno-istraživačkih senzora, koji su propisani standardima Zvjezdane flote i vojno-političkih saveznika. Ostatak je modularan i moguće ga je lako nadograditi senzorima potrebnim za odrećenu vrstu misije. Senzorske mreže, slicno kao i pahserske mreže dostavljaju senzorskim paletama napajanje, optičke veze s podatkovnim kanalima, kirokeničko hlađenje i naravno, mjesto za mehaničko spajanje na trup. Jedna senzorska mreža također uključuje i dva podprocesora za "on-the-fly" manje procesorski intenzivna računanja.

Na Galaxy klasi se nalaze 24 takve senzorske mreže. Svaka mreža opslužuje 6 paleta standardnih senzora. One su raspoređenje diljem glavnog i sekudarnog trupa. Osim toga dostupno je joj 140 neodređenih senzorskih paleta u koje je, po potrebi moguce ugraditi dodatne, senzorske palete, potrebne za određene vrste misija. Kako su instrumenti koji idu u te palete relatvno mali, na Sovereign klasi je gotovo sve instrumente moguće nadograditi iz tzv. servisnih portova, koji se nalaze u unutršnjosti letjelice. Na Galaxy klasi
je slična stvar moguća, no zbog manje napredne tehnologije, senzorski instrumenti su veći od današnjeg standarda, pa stoga zahtijevaju aktivnosti s vanjske strane letjelice. Tada je najčešće potrebno pristati u svemirskoj stanici, kako bi se izvršila nadogradnja.

Dalekometni senzori
Najkompleksniji znanstveni instrumenti na federacijskim svemirskim brodovima su locirani u senzorskoj mreži velikog dometa. Ovaj cluster visokoenergetskih aktivnih i pasivnih potprostornih senzora se nalazi u energetskom dijelu trupa, tj. tzv. borbenoj sekciji, direktno iza glavnog deflektora. Većina instrumenata u dalekometnoj naslazi su aktivni potprostorni skeneri koji omogućuju skupljanje informacija na brzinama koje nekoliko stotina puta prelaze brzinu svjetlosti. Kada rade na visokim rezolucijama, makimalna efektivna učinkovitost ovih uređaja iznosi 5 svjetlosnih godina. U srednjoj i nižoj rezolociji moguće slati i primati signale udaljene čak i do 17 svjetlosnih godina od trenutne pozicije broda. Na Galaxy klasi, pri ovoj udaljenosti od mete skeniranja moguce je poslati skenirajući impuls warp faktora 9,9997. tom bi impulsu trebalo otprilike 45 minuta da stigne do svog odredišta i još 45 minuta da se vrati do svemirskog broda.

Standardni protokoli skeniranja omugućuju složena istraživanja jednog sektora u jednom danu, ali unutar granica određenog sustava, podaci se dobivaju gotovo istovremeno sa pocetkom skeniranja. Na Galaxy klasi glavni instrumeni se nalaze direktno iza glavnog deflektora, u seriji od 8 paketa instrumenata, od 32-48 palube. Za razliku od vanjskih senzora, dalekometni senzori se napajuju direktno iz elektro-plazmenog sustava. (EPS) Visokoenergetski intrumenti, kao što je pasivni skener neutrino čestica ili senzor gravimtrijske distorzije potprostora ne može pravilno funkcionirati ako glavni deflektor radi s vise od 55% deklarirane izlazne snage. Senzorska paleta surađuje s glavnim deflktorom i ako primjeti manje prijetnje sigurnosti svemirskog broda, aktivira deflektorski sustav, koji uklanja prijetnju. U slucaju veće opasnosti sustav obavijesti dežurnog CONN časnika i ponudi mu ručnu intervenciju, ako je moguća.