U rujnu 1987. godine serija «Star Trek: The Next Generation» nastavila je priču koju je Gene Roddenberry započeo prije 25 godina. Kao stvaralac i producent Originalne serije, posijao je sjeme iz kojeg je iznikao jedan od najvećih fenomena u povijesti televizije i filma, koji je bitno utjecao na modernu kulturu, ali i na neke znanstvene tendencije.

Iako je Gene Roddenberry umro 24. listopada 1991. njegovo je nasljeđe i dalje raslo i razvijalo se kroz nekoliko filmova i još tri serije - Star Trek: Deep Space Nine, Star Trek: Voyager i Star Trek: Enterprise.

Tijekom snimanja TOS-a, Roddenberryjeva reputacija futurista počela je sve više rasti. Njegovi uradci smatrani su vizionarskim. Govorio je na NASA-inim skupovima, u Smithsonian Institutionu, skupovima u Kongresnoj knjižnici, kao i na vrhunskim sveučilištima.

Kao stvaralac međuzvjezdanog broda Enterprise i njegove posade, koja je uključivala junačkog kapetana Kirka i logičnog vulkanca mr. Spocka, Roddenberry je nenamjerno stvorio dosad neviđeni fenomen, praćen obožavateljima svih profila, među kojima su nebrojeni fizičari, aeronautički inženjeri, kućanice, senatori, djeca, učitelji i intelektualci, a koji su postali poznatiji pod nadimkom Trekkiji, a kasnije i Trekkeri. Serija je izašla iz okvira televizije i osvojila SF nagradu Hugo, a zatim se nastavila u obliku animirane serije i filmova.

Gene Roddenberry vodio je zanimljiv i šarolik život, uzbudljiv poput nekog pustolovno-fantastičnog romana. Rođen je u El Pasu, u Texasu, 19. kolovoza 1921. Djetinjstvo je proveo u Los Angelesu, tri godine je proveo na policijskoj akademiji, a zatim se prebacio na aeronautičko inženjerstvo te dobiva pilotsku dozvolu. Volontirao je u američkim Zračnim snagama u jesen 1941. te mu je zapovijeđeno da ode na kadetsku obuku za pilota, kada su Sjedinjene države ušle u Drugi svjetski rat.

Nakon izlaska sa Kelly Fielda u Texasu, kao poručnik, Roddenberry je poslan u južni Pacifik gdje je sudjelovao u bitci kod Guadalcanala, pilotirajući bombarderom B-17 iz novoosvojene japanske zračne luke, koja je preimenovana u Henderson Field. Letio je u misijama protiv neprijateljskih uporišta u Bougainvilleu te je sudjelovao u invaziji na Mundu. Sve u svemu, sveukupno je sudjelovao u 89 misija i zadataka. Odlikovan je Distinguished Flying Crossom i Air Medalom.

Dok je bio u južnom Pacifiku, počeo je pisati. Priče je prodavao letačkim magazinima, a kasniju poeziju je izdavao, ali ju i publicirao u The New York Timesu. Nakon povratka iz rata, postao je istražitelj Zračnih snaga u Washingtonu, D.C., istraživajući padove aviona. Na kraju rata, pridružio se Pan American World Airwaysu. Tijekom tog vremena, također je studirao književnost na sveučilištu Columbia.

No, tijekom leta iz Kalkute, njegov avion izgubio je dva motora i zapalio se usred leta, što je rezultiralo padom aviona u sirijskoj pustinji. Kao stariji preživjeli časnik, Roddenberry je poslao dva Engleza da preplivaju Eufrat u potrazi za svijetlošću koju je zapazio prije negoli je zrakoplov pao. U međuvremenu, Roddenbery je pregovarao s nomadima koji su došli opljačkati mrtvace. Englezi su stigli do sirijske vojne baze, koja je poslala mali avion da istraži pad. Roddenberry se vratio malim avionom do baze gdje je odaslao poruku Pan Amu, koji je odmah poslao spasilački avion. Roddenberry je poslije dobio Civil Aeronautics Commendation za trud koji je uložio tijekom nesreće.

Nazad u SAD-u, Roddenberry je nastavio letjeti sve dok, po prvi put, nije ugledao televiziju. Tačno procjenjujući budućnost televizije, shvatio je da će novi medij trebati pisce i uvidio da će hollywoodski filmski studiji uskoro dominirati novom industrijom. Odmah je djelovao, ostavio je letačku karijeru za sobom i uputio se u Hollywood, otkrivši pritom da je televizijska industrija u svojim počecima, sa svega nekoliko mjesta za moguće pisce. Na prijateljev prijedlog, zaposlio se u losanđeleskoj policiji (LAPD), krenuvši tako očevim stopama i skupljajući iskustvo koje će mu biti neprocjenjivo kao piscu.

Do vremena kad je postao policijski narednik, Roddenberry je prodavao svoje pisane uratke Goodyear Theatru, The Kaiser Aluminum Houru, Four Star Theateru, Dragnetu, The Jane Wyman Theateru i Naked Cityju. Sada kao pisac, vratio je značku i postao slobodni prijevoznik. Kasnije je radio kao glavni pisac za vrlo popularnu seriju Have Gun, Will Travel. Njegova epizoda "Helen of Abiginian" dobila je Writers Guild nagradu te je podjeljena ostalim piscima kao model skripte za seriju. Sljedeće što je napravio bilo je stvaranje i produciranje serije Liutenant, s Garyjem Lockwoodom i Robertom Vaughnom. Bila je to priča o mladiću koji je učio životne lekcije tijekom službovanja u Marincima.

Sljedeće i je bio Star trek (1966.–1969.). Prva dva pilota mreža je odbacila, nazvavši ih "previše mozgovnim". No kad je napokon emitiran, Star Trek je priskrbio odane poklonike, postavši prva televizijska serija čije se epizode čuvaju u Smithsonianu. Osim toga, tri i pol metarski model U.S.S. Enterprisea izložen je na istom katu Smithsoniana gdje se nalaze i originalni avion braće Wright, kao i Lindbergov "Spirit of St. Louis". Uz počasti kojie je seriji dodjelio Smithsonian, NASA-in prvi space shuttle nazvan je Enterprise, kao odgovor na stotine tisuća pisama fanova serije da nazovu prvi shuttle po voljenom brodu.

Nakon što je Star Trek završio, Roddenberry je producirao film "Pretty Maids All in a Row" s Rockom Hudsonom, Angie Dickinson i Telly Savalas. U tom je razdoblju osmislio nekoliko pilota za televiziju, poput «Genesisa II» za CBS (1973), u kojemu se radnja vrtjela oko oporavka Zemlje od užasa Trećeg svjetskog rata. Poslije «Genesisa II» osmislio je «The Questor Tapes» za NBC (1974),. Bila je to priča o androidu koji traži svog stvaratelja, a zatim je uslijedio nastavak genesisa II pod naslovom «Genesis II - Planet Earth», za ABC. osimtoga, valja napomenuti kako je bio koautor i producent "Spectre" (1977), dvosatnog horor filma za NBC.

Roddenberry je obavljao dužnosti člana izvršnog vijeća Writers Guilda, kao i predsjednika Akademije televizijskIh znanosti i umjetnosti. 4. rujna 1986., Roddenberryjevi fanovi poklonili su mu zvijezdu na Hollywoodskom šetalištu slavnih, kao prvom piscu/producentu počašćenom tim priznanjem. U veljači 1990. godine March of Dimes počastili su Roddenberryja s «Jack Benny» nagradom za životno djelo.

U četvrtak, 24. listopada 1991. Gene Roddenberry je umro, a svijet je žalio za jednim od pionira televizije. U vrijeme smrti, Gene je bio sa svojom suprugom Majel Barrett ("sestra Chapel" iz TOS-a i "Lwaxana Troi" iz TNG-a) te sa svojim sedamnaestogodišnjim sinom, Geneom Roddenberryjem ml., dvije odrasle kćeri iz prethodnog braka i s dvoje unuka.

Osim što je radio kao izvršni savjetnik u svim sferama Star Treka, Roddenberry se okušao i u pisanju romana. Njegova roman "Star Trek: The Motion Picture" (Pocket Books, 1979) prodan je gotovo u milijun primjeraka te je nekoliko tjedana držao prvo mjesto među američkim bestselerima.

Zanimljivo je napomenuti kako je Roddenberry je često nazivan "Great Bird of the Galaxy". Roddenberryjevo ime nosi krater na Marsu i asteroid, 4659Roddenberry.

Herman Zimmerman poznat je kao jedan od najtalentiranijih holivudskih filmskih dizajnera. Prije karijere filmskog i televizijskog umjetničkog direktora i produkcijskog dizajnera bio je pomoćni profesor drame na Northwestern Sveučilištu, gdje se također angažirao kao tehnički direktor i scenski dizajner. Herman ima vrlo raznoliku prošlost u industriji zabave. Uz rana iskustva kao kazališni dizajner, bio je i menadžer zabavnog odjela Rena, Nevadskog kasina, vlasnik scenskog studija i prodavaonice konstrukcijske opreme, te je producirao i režirao brojne TV reklame.

Od dolaska u Kaliforniju, Herman je stvorio umjetne okoliše za bezbroj produkcija. Iskusio je rad na praktički svakom većem filmskom i TV projektu u Hollywoodu. U preko 20 godina rada kao umjetnički direktor/produkcijski dizajner, dizajnirao je pozadine i okoliše za svaku vrstu zabavne emisije: od obiteljske komedije, preko drame, zabavnih i glazbenih emisija, reklama i talk showova, pa do vijesti. Ima široko iskustvo i sa TV filmovima tjedna, kao i sa filmovima za kazališno izdavanje.

Neki od njegovih brojnih radova su: “Dani naših života“, “Morningstar“, “The Tonight Show“, “Let's Make a Deal“, “Sretni dani“, “Joanie Loves Chachi“, “Kafić Uzdravlje“, “Webster“, “Sigmund and the Sea Monsters“, “The Land of the Lost“, “The Donnie and Marie Show“, “The World“, “A Rumor of War“, “The Burning Bed“, “Silence of the Heart“, “Hatter Fox“, “The Ordeal of Candra Torres“, “The Initiation of Sarah“, “The New Odd Couple“, “Brothers“, “Hard Knocks“, “All is Forgiven“, “Harry“, “Down and Out in Beverly Hills“, “Marblehead Manor“, “The People's Court“, “Superior Court“, “The Powers of Mathew Starr“, “Better Off Dead“, “One Crazy Summer“, “Memorial Day“, “So Proudly We Hail“, “Black Rain“ i “All I Want For Christmas“.

Zimmerman je dio Paramountove Star Trek franšize sve od prvog emitiranja “Star Trek: The Next Generation” 1987. Bio je produkcijski dizajner i u “Star Trek: Deep Space 9”, kao i u posljednjih šest filmskih inkarnacija Star Treka: "Star Trek V: The Final Frontier", "Star Trek VI: The Undiscovered Country", "Star Trek: Generations", "Star Trek: First Contact", "Star Trek: Insurrection" i “Star Trek: Nemesis”.

Sve od 1992., kada je Paramount kupio pet zabavnih parkova “Great America”, bio je savjetnik Paramountovog tima za dizajn parkova i zabavu, prvotno kako bi ih "paramountizirao" te da bi kasnije dizajnirao vanjski izgled Star Trek Earth Toura. 1995. organizirao je Star Trek izložbu u kojoj je, koristeći rekvizite, predmete sa seta, kostime i razne dokumente, u muzejskom stilu opisao cjelokupnu povijest Star Treka. Ta izložba se u iduće tri godine nalazila u raznim muzejima diljem Europe. Bio je i savjetnik dizajnera za višemilijunski “Star Trek: The Experience” u Las Vegas Hiltonu.

Herman je iskoristio iskustvo skupljeno u Star Treku kako bi stvorio stvarni holodeck za Američku vojsku. "Experience Learning System" uvodi vojne pripravnike u digitalnu slikovnu i zvučnu okolinu koja simulira ratnu Bosnu i situacije u kojima bi se vojnici ondje mogli naći, kao što su neprijateljska paljba i odnos prema lokalnom stanovništvu. "Gledanje u kartu je jedna stvar, a gledanje slika je potpuno druga stvar. Ali biti čak u mogućnosti hodati ulicama Kosova – to je zaista potpuno novo iskustvo, a upravo to možemo učiniti stvarnim", rekao je Zimmerman o sustavu kojeg je izradio Institute for Creative Technologies u Južnoj Kaliforniji.

Nedavno je Zimmerman bio produkcijski dizajner i ilustrator petog Star Trek serijala, “Star Trek: Enterprise”, koji je otkazan ove godine.

Bob Justman izgradio je karijeru od nule do izvršnog producenta kroz više od 35 filmova te 500 epizoda raznih televizijskih serija i pilot epizoda. Nakon službe u mornarici u Drugom svjetskom ratu i kolegija na UCLA, Justman započinje svoju filmsku karijeru 1950. sa poslom plaćenim 50 dolara tjedno u nezavisnim filmskim produkcijama. 1953. postaje pomoćnik redatelja Roberta Aldricha u filmovima "Apache" s Burtom Lancasterom, Jeanom Petersom i Charlesom Bronsonom, "The Big Knife" s Jackom Palanceom, Rodom Steigerom, Idom Lupino i Shelly Winters, "Attack" s Jackom Palanceom, Leejem Marvinom i Eddyjem Albertom i "Kiss Me Deadly" Mickeyja Spillanea.

Ubrzo nakon toga, ulazi u svijet TV industrije kao slobodnjak, radeći na projektima poput “Supermanovih avantura”, “The Thin Man”, “Northwest Passage”, “Stoney Burke”, “Na granici mogućega” i mnogim drugim.

1964. upoznaje Herba Solowa i Genea Roddenberryja, te dobiva posao pomoćnika redatelja u epizodi "The Cage", prvoj Star Trek pilot epizodi. Ubrzo se vraća, ali ovoga puta kao pomoćni producent druge Star Trek pilot epizode i pratećeg serijala. Postaje koproducent u trećoj i posljednjoj sezoni serijala.

1968. producira seriju “Then Came Bronson”, s Michaelom Parksom u glavnoj ulozi. Pridružio se Roddenberryju pri produkciji pilot epizode znanstveno fantastične serije “Planet Zemlja” te kasnije radi sa Solowom na “Man from Atlantis”. TV serijali koji su uslijedili bili su “Search”, “McClain's Law” i “MacGruder & Loud”.

Bio je i izvršni producent u “Gideon's Triumph”, Hallmarkovom specijalnom dvosatnom filmu o slavnima sa Henryjem Fondom, Johnom Housemanom i Joseom Ferrerom.

U listopadu 1986. ponovno se udružuje sa Roddenberryjem kao producent i stvaratelj najuspješnije TV serije svih vremena, dobitnicu Peabody Awarda, “Star Trek: The Next Generation”.

Justman je radio u izvršnim odborima i Directors Guild of America i Producers Guild of America, te je član Academy of Television Arts and Sciencea. Trenutno provodi vrijeme pišući, lektorirajući i gostujući na znanstveno fantastičnim i Star Trek konvencijama diljem svijeta. Preko 22 godine radio je na karijeri u policiji, uključujući 'ulični posao' uniformiranog zamjenika pomoćnika šerifa. Sada je kapetan pričuvne jedinice koja nudi savjetodavne usluge Uredu okružnog šerifa u Los Angelesu.

Najpoznatiji je kao producent vizualnih efekata u Star Treku. Diplomirao je i magistrirao na Humboldt State University u Kaliforniji. Po završetku školovanja, pridružio se mirovnim snagama u Tajlandu, gdje je naučio tajlandski jezik i postao stručnjak za borilačke vještine.

Po povratku u Sjedinjene Države, podučavao je slikanje, crtanje, grafički dizajn, dizajniranje i izradu setova i sl., sve do 1979. godine, kada je počeo raditi u filmskoj industriji. Otada je radio na preko sedamdeset filmova, uključujući "Star Trek IV: The Voyage Home" i "Star Trek: Generations".

Isprva je radio kao voditelj tima za vizualne efekte u TNG-u, a potom kao producent vizualnih efekata u TNG-u, DS9-u i “Voyageru”, istovremeno obavaljajući dužnost pomoćnik redatelja u sva tri navedena serijala. Radeći na Star Trek serijalima izradio je brojne konceptne skice, fotografije za kontrolu pokreta i razne animacije. Zaslužan je za dizajn svemirskih brodova, ali i za koreografiranje borilačkih scena. Tako je osmislio klingonsku borilačku vještinu Mok'bara, ali i klingonska oružja bat'leth i mek'leth.

Radeći na Star Treku, dvanaest je puta bio nominiran za Emmy u kategoriji vizualnih efekata, a osvojio ga je čak sedam puta. Osvojio je i dvije 'International Monitor' nagrade.

Brannon Braga je, uz Ricka Bermana, jedna od najznačajnijih figura unutar Star Trek franšize u proteklih nekoliko godina. Prvi Bragin susret sa Star Trekom zbio se tijekom 1990. godine nakon što je postao scenarist i producent TNG-a, tada najgledanije Paramountove serije. Tijekom 1995. godine posao je izvršni producent "Star Trek: Voyagera", kao i jedan od najvažnijih scenarista same serije.

Napisao je scenarije za brojne TNG epizode, uključujući i za finale serije, epizodu "All Good Things...". Navedena epizoda osvojila je Hugo nagradu za scenarij. Valja napomenuti kako je bio jedan od koscenarista filmova "Star Trek: Generations" i "Star Trek: First Contact". Tijekom 2001. godine postao je izvršni producent "Star trek: Enterprisea".

Brannon Braga rodio se u mjestu Bozeman smještenom u američkoj saveznoj državi Montana. Radnju iz "First Contacta" stavio je u svoje rodno mjesto Bozeman. Tako su, prema Bragi, Vulkanci sletjeli upravo u navedeno mjesto nakon što su otkrili kako je odatle poletio prvi zemaljski warp brod Phoenix. Braga se školovao na Kent State University i The University of California, Santa Cruz, studiravši dramske umjetnosti i režiju. Tijekom 1990. godine dobio je potporu Akademije televizijskih znanosti i umjetnosti, kojom je ostvario strelovit rast karijere. Sve u svemu, napisao scenarije za preko 100 Star Trek epizoda.

Od novijih Braginih projekata valja izdvojiti rad na SF seriji "Treshold" sa Carlom Gugino i Brentom Spinerom u glavnim ulogama.

Osim rada u okviru Star Trek franšize Braga je sudjelovao i u pisanju scenarija za blockbuster "Nemoguća misija 2", s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi.

Međutim, određen broj Star Trek fanova, kroz proteklih se nekoliko godina počeo odnositi kritički prema Bragi i njegovom kolegi Ricku Bermanu, okrivljujući ih za neiventivnost i pad popularnosti Star Treka.

Zanimljivo je napomenuti kako je svojedobno bio u romantičnoj vezi sa Jeri Ryan, popularnom Sedmom od Devet iz "Star Trek: Voyagera".

Andre Bormanis diplomirao je fiziku na Sveučilištu Arizona tijekom 1981. godine, a magistrirao na Sveučilištu George Washington tijekom (1994.). Radio je kao znanstveni savjetnik za serije Star Trek: Voyager i Star Trek: Deep Space Nine, kao i za filmove "Star Trek: Generations" i "Star Trek: First Contact". Također je bio savjetnik na Institutu San Juan, neprofitnom znanstvenom istraživačkom laboratoriju u San Juan Capistranu u Kaliforniji, te u Planetary Society, neprofitnoj organizaciji za obrazovanje iz astronomije u Pasadeni, Kaliforniji. Andre je i pijanist i fotograf.

"Star Trek: Science Logs" ("An Exciting Journey to the Most Amazing Phenomena in the Galaxy!") najnovija je knjiga Andrea Bormanisa. Tijekom svoje duge povijesti, Star Trek svemir odveo nas je do nepojmljivih svjetova, uvodeći znanstvene koncepte koji su često zvučali kao potpuna fantazija. "Star Trek: Science Logs" odvaja činjenicu od fantazije.

Kao znanstveni savjetnik, Andre Bormanis je čovjek kojemu se pisci i redatelji okreću svaki dan kada žele ostvariti svoju 'znanost iz budućnosti'. Bormanis bi uvijek imao rješenje: Ima diplome iz fizike i astronomije, vodio je istraživanja i analize za NASA-u, ali i radio sa mnogim vrhunskim znanstvenicima na poljima astronomije i prirodnih znanosti. Ako ima bilo kakve osnove za egzotične svemirske anomalije ili bića zasnivana na silikonu, Andre će naći rješenje.

Nakon što je nekoliko godina bio znanstveni savjetnik, Bormanis je imao priliku još više doprinijeti Star Trek franšizi. Napisao je, ili sudjelovao u pisanju nekoliko epizoda Star Trek: Voyagera, uključujući "Nightingale", te "Enterprisea", započevši sa epizodom "Silent Enemy". Godine 2002. Bormanis je postao Enterpriseov scanarist, a tijekom treće sezone napredovao je do izvršnog scenarista.

Višestruki dobitnik nagrade Emmy, Robert Blackman, trenutno je na mjestu dizajnera kostima za “Star Trek: Enterprise”. Danas veoma popularan po dizajnu odora Zvjezdane Flote i mnogih vanzemaljskih odora, Blackman je svoj rad na odjeći za 'svijet budućnosti' započeo u početku treće sezone serijala “Star Trek: The Next Generation” 1990. Blackman nastavlja svoju dužnost kao glavni dizajner Star Trek odjeće sve od tada, radeći na “Star Trek: Deep Space 9”, “Star Trek: Voyager” i “Star Trek: Enterprise”. Pripadaju mu i zasluge za ST film "Star Trek: Generations". Za svoj rad na Star Treku, Blackman je sveukupno osam puta nominiran za Emmy (od toga dva osvojena) za kostimografiju.

Dakako, njegov rad nije ograničen samo na Star Trek, bilo na malim ekranima ili na filmskom platnu. Njegove zasluge uključuju kostime u filmovima " 'night Mother," "Running Man" i "Worth Waiting", kao i u TV projektima "Stones of Ibarra" i "Day by Day". Karijera ga je vodila do brojnih kazališnih skupina, uključujući American Conservatory Theatre u San Franciscu, kao i Ahmanson Theatre i Mark Taper Forum, oba u Los Angelesu. Kazališne produkcije u kojima je sudjelovao uključuju "Cyrano de Bergerac", "MacBeth", "Richard III", "Foxfire" i "The Crucible".

Blackman je diplomirao dramske umjetnosti na Sveučilištu u Teksasu. Nastavio je školovanje na dramskoj školi u Yaleu, gdje je i magistrirao.

Za Ricka Bermana s punim se pravom može ustvrditi kako je najznačajnija osoba unutar Star Trek franšize u posljednjih petnaestak godina, posebice od smrti Genea Roddenberyja tijekom 1991. godine. Njegovo ime nalazi se na odjavnim špicama preko 600 Star Trek epizoda,a za svoj rad nagrađen je i Emmyjima. Obavljao je dužnost izvršnog producenta na čak četiri Star Trek serije (TNG, DS9, Voyager, i Enterprise), a producirao je i sve Star Trek filmove s TNG postavom, njih ukupno četiri. Osim toga, Berman je poznat i kao idejni tvorac velikog broja epizoda, ali i kao scenarist određenog broja epizoda, zajedno sa svojim dugogodišnjim suradnikom Brannonom Bragom.

Pod Bermanovim vodstvom TNG je postao prva sindicirana serija u povijesti nominirana za nagradu Emmy u kategoriji najbolje dramske serije. Pod njegovim su vodstvom TNG je osvojio 16 Emmyja, a bio nominiran za njih 55, čime je postao dramska serija s najviše nominacija u povijesti televizije. Osim toga, DS9 osvojio je 4 Emmyja i bio nominiran za njih 31, Voyager je osvojio pet Emmy nagrada, a bio nominiran za ukupno 26 Emmyja, dok je Enterprise zasada osvojio 4 Emmyja.

Berman se pridružio Paramountu još davne 1984. godine i to u funkciji direktora programa. Nadzirao je produkciju serija "Kafić Uzdravlje", "Family Ties" i "Webster". Godinu dana kasnije imenovan je izvršnim direktorom dramskog programa i, kao takav, bio zadužen za produkciju televizijskih filmova, miniserija i specijalki poput "Space", "Wallenberg: A Hero's Story", kao i tada iznimno gledanog MacGyera s Richardom Deanom Andersonom u glavnoj ulozi.

U svibnju 1986. godine unaprijeđen je na dužnost potpredsjednika specijalnih projekata kompanije Paramount Network Television. U okviru navedene dužnosti nadgledao je produkciju televizijskih filmova, miniserija i specijalki. Tijekom 1987. godine Gene Roddenbery pozvao ga je da mu se pridruži u stvaranju TNG-a. Nakon Roddenberrjeve smrti Berman je u potpunosti preuzeo nadzor nad Star Trek franšizom.

Prije dolaska u Paramount, radio je kao kreativni suradnik za Warner Bros. Television. Od 1977. do 1982. obavljao je dužnost producenta serije "The Big Blue Marble", za koju je osvojio Emmy u kategoriji najbolje serije za djecu. U razdoblju 1982.-1984. dokazao se kao nezavisni producent na brojnim projektima, od kojih su najpoznatiji "What on Earth" i "The Primal Mind".

Međutim, određen broj Star trek fanova, kroz proteklih se nekoliko godina počeo odnositi kritički prema Bermanu i njegovom kolegi Brannonu Bragi, okrivljujući ih za neiventivnost i pad popularnosti Star Treka. Unatoč kritikama, Berman i dalje ne posustaje i hrabro najavljuje novi Star Trek film s datumom izlaska tijekom 2007. godine.

Hans Beimler rođen je i odrastao u Mexico Cityju. Njegov otac bio je izbjeglica španjolskog građanskog rata koji je postao ugledni redatelj i snimatelj. Njegova majka, Amerikanka, studirala je slikarstvo u Meksiku te je napisala nekoliko knjiga o povijesti Meksika.

Hansova izloženost procesu izrade filmova od malih nogu dovela ga je do USC-a, gdje je diplomirao filmsku produkciju 1977. Na USC-u je Hans prvi puta razmišljao o pisanju scenarija, ali od njegovog prvog scenarija odvajalo ga je jos osam godina. U međuvremenu je Hans započeo svoju filmsku karijeru krenuvši očevim stopama i postavši snimatelj. Nakon nekoliko godina snimanja komercijalnih i dokumentarnih filmova, Hans se probija do mjesta pomoćnika redatelja u mnogim TV serijama, kao što su “Eye to Eye”, “Scene of the Crime” i “Four Seasons” te u filmovima "The Falcon and the Snowman", "Splash", "Čahura" i "The Golden Child".

"Naučio sam sve od A do Ž o snimanju filmova promatrajući pri radu neke vrlo dobre redatelje, poput Johna Schlesingera i Rona Howarda."

Njegov prvi scenarij doveo ga je do mjesta pomoćnika u TV serijalu “Fame”, a zatim i “Once a Hero”, “Knightwatch” i “Star Trek: The Next Generation”. Hans nastavlja karijeru mjestom pomoćnog stvaratelja i pomoćnika izvršnog poducenta TV serijala “Beyond Reality”. Idući posao bio je onaj na “TekWar”, s Williamom Shatnerom u glavnoj ulozi, gdje je dobio mjesto izvršnog producenta. Serija je bila nominirana za Gemini Award (kanadski Emmy) u kategoriji najbolje dramske serije. U to vrijeme Hans je proširio granice svoje kreativnosti režirajući nekoliko epizoda serijala “Beyond Reality” i “TekWar”.

1995. Hans se vraća Star Treku i dobiva mjesto spisatelja i nadzornog producenta u “Star Trek: Deep Space 9”.

Ira Steven Behr izvršni je producent serijala “Star Trek: Deep Space 9”. Behr je bio važna sastavnica kreativne ekipe jos od početaka 1993. Kao apsolvent Lehman Collegea u New Yorku, studirao je komunikaciju i kazalište te mu je ponuđena stipendija za studij scenarista na Sveučilištu Brandeis. Odbivši je, preselio se u Los Angeles gdje je razvijao karijeru pišući komedije za televiziju i kino.

No nisu bile komedije te s kojima je Behr ostavio svoj trag u povijesti televizije, već drame. Njegov prvi zadatak na TV-u bilo je mjesto spisatelja za TV seriju “Bret Maverick” Jamesa Garnera, a kasnije je dobio mjesto urednika u serijalu “Jessica Novack”. Behrove spisateljske i producentske zasluge uključuju i serije “Fame”, “Once a Hero” i “Bronx Zoo”.

Behr je započeo Star Trek karijeru mjestom producenta za “Star Trek: The Next Generation” u trećoj sezoni. Na kraju sezone Behr napušta serijal kako bi se bavio pisanjem scenarija. Tri filma za koje je napisao scenarije u tom razdoblju, trenutno su u izradi.

Behr se vratio Star Treku 1993. kao nadzorni producent za pilot epizodu “Star Trek: Deep Space 9”, a pomoćni izvršni producent postaje u trećoj sezoni. Njegovi raznoliki talenti i iskustvo u pisanju doveli su ga do mjesta izvršnog producenta. Igrao je ključnu ulogu i u razvoju popularne rase Ferengija. Napisao je knjigu “Pravila stjecanja”, humorističnu listu pravila koja predstavljaju okosnicu ferengijskog društva. Behr je također pomogao u pisanju nekoliko kratkih pripovjetki zasnovanih na Pravilima stjecanja nazvanih "Legends of the Ferengi".

Nakon završetka devete sezone “Star Trek: Deep Space 9” 1999., Behr nastavlja s produciranjem drugih televizijskih projekata kao što su znanstveno fantastična drama "Now and Again" i komedija "Bob Patterson" Jasona Alexandera.