beats by dre cheap

Impulsni pogon

Osnove stroja kod impulsnog pogona koji se koriste u Federaciji te ostalih velikih sila, manje više ostale su iste više-manje već puno stoljeće. Općenito, impulsni pogon se sastoji od četiri glavna dijela.

Rezervoar goriva, koji sadrži reaktante koji se koriste u stroju. Zvjezdana flota koristi deuterijski spremnik, koji je manje efikasan negoli mješavina deuterijskog i tricijskog, ali se daleko lakše proizvodi i rukuje nego sa tricijem. Također, korištenje jedne vrste goriva eliminira potrebu za dva odvojena skladišta i sustava za rukovanje gorivom na brodu.

Jednom kad gorivo iziđe iz rezervoara, snižava mu se temperatura kako bi oblikovao palete čvrstog deuterijskog leda nejednakiih promjera. One se zatim ubacuju u reaktor gdje, putem inicijatora fuzije, dotične izgaraju dok ih magnetsko polje održava na mjestu. Deuterijevi atomi ulaze u proces međusobne fuzije prema jednadžbi: 2H + 2H -> 3He + 1n + 3.2 MeV To daje efikasnost promjene mase u energiju od teoretskih 0,08533 %. U praksi naravno zbog drugih prisutnih reakcija i dizajna stroja efikasnost je nešto niža. Standardni impulsni fuzijski reaktor koji se koristi u Galaxy klasi brodova sferolikog je oblika, šest metara u promjeru, a izrađen je od materijala hafnium excelinida. Reaktori se mogu umrežiti međusobno na taj način da plazma teče između njih kaskadno. Svaki od osam impulsnih pogona na Galaxy klasi ima po tri fuzijska reaktora povezana na taj način.

Jednom kad se deuterij uspješno fuzionira, tijek plazme se usmjerava na sljedeću važnu komponentu – prostorno-vremensku zavojnicu. Prema einsteinijanskoj fizici koja za točnu drži tvrdnju kako se za objekt koji pri podwarp brzinama pokušava ubrzati do brzine svjetlosti da je gotovo nemoguće približiti joj se, jer potreba za gorivom brzo raste do te mjere da bi se većina brodskog korisnog prostora morala predvidjeti za držanje goriva. Ova zavojnica prevladava ovu situaciju na taj način da stvara podwarp cochrane polje okolo broda, smanjujući mu efektivnu masu kako bi se pojačalo ubrzanje.

Stvarno izvođenje impulsnog leta stoga je ovisno ne samo o specifikacijama fuzijskih reaktora, već i o mogućnostima zavojnice.

Jedan od najbržih brodova u smislu korištenja impulsnog pogona je obnovljena klasa Constitution. Ti brodovi dosezali su punu impulsnu brzinu (25% od c) u samo nekoliko sekundi. S druge strane, Ambasador klasa, koja je dosta kasnije ušla u službu, napravljena je tako da dostiže mnogo manje ubrzanje od 10.000 ms-2 – što je dovoljno da se puna impulsna brzina dostigne tek nakon 125 minuta.

Nadalje, jednom kad se tijek plazme propusti kroz zavojnički sklop, ona dostiže ispušni dio, te se odbacuje u svemir. Ukoliko se zavojnica ne upotrebljava u procesu, impulsni pogon ponaša se kao jednostavna newtonijanska fuzijska raketa sa performansama na tisuće puta slabijom od svog kapaciteta. Za slučaj takvih okolnosti, ispušni sustav je napravljen tako da usmjerava potisak od stroja kako bi se ispravile neobične distribucije mase ili omogućio potisak izvan osovine radi poboljšanja mobilnosti broda.

Pri brzinama koje se već približavaju brzini svjetlosti, vremenska dilatacija postaje značajan čimbenik za posadu broda. Kad brod putuje vrlo blizu brzine svjetlosti, ovaj efekt je već izuzetno važan. Primjerice, na brzini od 92 % od c, što je ujedno i maksimalna brzina za Galaxy klasu brodova, stacionarnom promatraču prošlo bi 2.5 dana za 1 dan posadi tog broda. Kako bi se ovaj efekt održao ispod 3,5% vremenske razlike, Federacija je odavno zabranila impulsne letove iznad 0,25 c (tzv. puna impulsna brzina) na normalnim misijama. Naravno, ove restrikcije nisu primjenjive u borbenim situacijama, premda efekt dilatacije vremena može posadi uzrokovati drugi problem, a to je da se njihovo vrijeme reakcije znatno smanjuje spram neprijateljevog zbog razlike u njihovoj brzini. Visoke relativističke brzine stoga se općenito izbjegavaju.

Rani svemisrski brodovi morali su se opremiti tv. retroraketama kako bi se mogli usporiti prilikom približavanja odredištu. Zaslugom pogonske zavojnice, potreba za ovim prestala je. U biti ova zavojnica omogućava brodu da smanji svoju masu kako bi se moglo s relativno malom kinetičkom energijom stvoriti velika brzina. Kad se zavojnica isključi, brod se brzo vraća na svoju stvarnu masu. Kinetička energija ostaje konstantna tako da se brzina umnogome smanji bez potrebe za potiskom iz pogona.

U teoriji, zavojnica sama može se koristit za pogonjenje broda jednostavnim prilagođavanjem mase, tako da brzina dostiže željenu razinu. U praksi, naravno to i nije baš tako jednostavno. Zavojnica se ne može samo jednostavno paliti i gasiti po želji, nego se radije najprije prazni, pa potom ponovno puni tokom plazme kroz nju, u biti normalnim radom impulsnog pogona. Stoga, nije moguće ugoditi brodsku masu na više ili manje po želji. Nadvladavanje ovog problema je nešto poput Svetog Graala za dizajnere impulsnih pogona već više od stotinu godina, no nikakav značajan napredak nije postignut.

S T A R T R E K
http://zvjezdanestaze.blogger.ba
28/07/2008 11:16